evo par mojih "viceva" bez osvrta na svirku:
Chapter I
sjedimo ekipa iz BL busa pod onim oskudnim drvećem i klopamo sendviÄe,pored nas je neka druga ekipa koja se isto zanima nakom hranom.
E sad,jedan od likova pita:odakle ste?
Iz Banjaluke-ide odgovor.
Lik(skroz zbunjeno i razoÄarano),pa niste valjda srbi?
Pa jesmo,jebi ga,jel smeta.
Lik:Ma smeta,...,ne smeta,...,ma nema veze
Chapter II
kad je već ona polulitarska ÄaÅ¡a bavarije iskoriÅ¡tena x-ti put,odradila svoje i ja sam flipno.
Susret sa bliznakinjama sam ovjekovjeÄio fotografijom.
kad sam ih zamolio za foto rekao sam da ću im poslije reći zašto želim fotku sa njima.
Kad smo otpozirali-kaže jedna :ajd reci sada što ti treba foto sa nama?
Eto sad sam ostvario jedan od svojih životnih snova,da budem sa bliznakinjama,pa taman na fotografiji
Nažalost taj odgovor je uspio izvući SAMO srdaÄan osmijeh s njihove
strane
Chapter III
nakon prve Äetiri stvari Maidena otiÅ¡ao sam na tribine i smjestio se uz ogradu.pored mene lik i njegova djevojka ili žena poÅ¡to su ,kh,kh,tu negdje mojih godina.
E sad ono bitno,poviÅ¡e nas,na tribine izlazi grandiozna plavuÅ¡a sa minjakom i mreža Äarapama,Å¡to plijeni poglede većine nas smjeÅ¡tenih niže u odnosu na plavuÅ¡u,meÄ‘u njima i pomenutog lika.
tu nastaje lom jer njegova djevojk-žena poÄinje vrlo energiÄno da prigovara,broji,...,lik samo guta knedle i nevjeÅ¡to se izvlaÄi da nije gledao.
E tu upadam ja,dobrica sa spasonosnim-ej bolan pusti ga pa i ja sam gledao,i ti si je premjerila,prava je riba
Riba gleda u mene par sekundi i njeno neraspoloženje se gubi u napadu smijeha koji prihvata i njen momak-muž.
Epilog:kasnije sam Äašćen pivom sa njihove strane,a za one koji su oÄekivali epilog sa plavuÅ¡om,...,jok,otiÅ¡la,Å¡mrc
valjda nisam ugnjavio...previše