ah, cini mi se da nemaju dovoljno izrazen onaj "sinister edge" da bi se mogli utrpati u "black/death" kategoriju (budimo realni, zar su agonize nesto slicno kao necrophobic ili dissection)... ali, ostavimo spornu klasifikaciju po strani (uh, ko ih izmisli?), na ovom plasticnom disku s rupom u sredini se krije komad inspiriranog metala. dakle, nista ovdje nema nazor.
izrazito melodican, emotivan, "straight-forward", "heartfelt approach" je ocito vazniji od tehniciranja... bez nekog riffa da se uhvatis za glavu od dobrote, sve se bazira na pitkim "driving" ritmovima, cesto "uduplanim", kao sto su to svedi dobro radili. neizostavna je solo kulminacija u svakoj pjesmi (sole mi se svidjaju, "dodiruju" sto bi rekli) i hatin, love it or hate it vokal (mali tigar ljuti

- tako nekako (...i ako stvarno zelite cuti najbolje od hate, onda pratite sta se zbiva sa After Oblivion). inace, svidja mi se "down to earth" stav ovog benda i to sto su profesionalni, sto se samo na osnovu omota da primjetiti.
produkcija, za nase uslove, odlicna. ako se bas mora zamjerit, onda bih volio da je gitara dosta ostrija, al...
GLOBALNO gledajuci, IMHO, ocjena 7/10. (i nije lose npr. In Flamesov Whoracle mi je za 8 a Colony za 6...
p.s.
ovo se odnosi na promo verziju koja sadrzi 4 pjesme (intro, dayodie, another wasted paradise, when memory dies)
Evo, nesto se raja zali da niko ne prica o njima a i ja dozivljavam neki agonize napad i sve sto cu reci ce bit pozivitvno, a i malo jos sam se nasluso albuma...
- prvo nemam pojma kako mi je promako riff 5. stvari na 1.40, ponavlja se i kasnije al ovdje je uveden u semu... uh, cing, cing.... metal on metal ... totalni.....
- ej, kolko god volim 'metal zbog metala' (slayer i reign in blood su kraljevi M.Z.M.), ipak ono ostavlja malo dublji dojam na mene 'je metal zbog dusevne sjebanosti' (nesto cega su Immolation/The Chasm kraljevi) a, gledajuci konceptualno agonize je upravo tim putem kreno, 'gdje muzika, kolko god draga i znacajna bila nije destinacija vec sredstvo' i to je ono sto fali danasnjim bendovima i sto fali 90im uoptse.. DUSA, nije da ih nema al ih nema dovoljno i nije da je Agonize sad spasilac svjetske scene al me ispunjava osjecaj da slusam nesto sto je iskreno... kao sto je tekst Perpetual Demise, jebi ga Hata, al skonto sam cini mi se... uglavnom, sto se mene tice, od jednog ODLICNOG albuma vas dijeli samo vrijeme/iskustvo da se poradi jos malo na kozistentnosti tj. zajednickoj saradnji glavnih kreatiavaca u bendu u svrhu stvaranja spram fokusirane mete; konkretno para usi razlika Evil... i Agonizig soul...
...
- melodik break sto pocinje na 2:30 do 3:20 je nesto najljepse sto sam cuo u metalu i najdrazi dio svakog Agonize koncerta, jebo Chosen One - bez pateticnog lokal patriotizma...
i dalje ostajem pri tome da je album na svjetskoj razini za 7.5/10, grubo receno...
evo nesto sto sam piso za HT, prije 3-4 god.
Band: Agonize (B&H)
CD: 2001 promo
Reviewer: Nedim
Remember those promises I've talked about in the past, concerning this band. I can tell you, filled with enthusiasm, that this promo CD marks new chapter in life of Agonize. No CD box, no song titles, just the word Agonize written on an unbranded CDR. Obviously, they leave it on music to speak for it self. This is guitar oriented melodic death, think of something like later At The Gates with emphasis on catchy riffs, long melodic solo sections and less thrashing moments. Sometimes it reminds me of a more straightforward version of Path Beyond Serenity ("Forgotten" days), obviously Adnan was given room for contribution this time. In comparison to their last album, this two-track are more convincing, made just to make you believer. First of all, professional studio treatment, better musicianship, improved vocal skills, songs are faster, even Tiho sped up his blast beats; what's even more amazing is how all this work together to tell a story, for the first time (although it's just two tracks) I feel that Agonize really have something to say.
On a global scene, where they are today many have already been but if they keep progressing this way I believe they can count with a fanbase.