Razulareni hibrid najgoreg pitbulterijera i boksera pokazuje svoju oruzje pred martenkom na omotu i ja vec ocekujem totalni blek metal spas...krvav okrsaj betorijevog ritrna i anticimeksove pjanosti ranih devedesetih u super sejtanfasistickoj verziji najgoreg overdouza kapitalizma, depresije i zelje za krvlju...al kurac....u kifli s virslom kavijara nema...
capricornus, inace poznat nam iz svoje havarija karijere lupajuci bubnjeve svakako osim pravilno na albumima koji su i najvecim antifasistima medju blek metalcima kult, kao "Thousand Swords" i "Carpathian Wolves" ovdje iznosi svoj prvi zvanicni album solo projekta koji je osnovao nakon "isfuravanja" svog Thor's Hammer-a (ako se ko sjeca omota "The Fate Worse than Death", shvatate o kakvom se "umu" ovdje radi), koji se po ambalazi u svemu slaze sa imidzom pojedinca, al ako je ovo najbolje sto ima ponudit, sto se mene tice nemora se trudit.
U poredjenju s ponekad romanticnim al vazda fatalnim Ohtar-om (koji je, mogu reci, mrtva genijalnost tipicno Poljskog fasisoidnog Bleka) ovo je mrtva kaka. Totalni sablon i tipicni sobni projekt sa prejeftino iritantinim ritam masinama. Svaka pjesma se sastoji od dva tri rifa i jedne preglupe dizalice koja zvuci kao otpad sa "Thousand Swords"-a a ako vam nije prejasno na koga aludira sa "Bombing Certain Land" ono...shit, mozda vam i valjadne muzika...
Sve u svemu, kao i zadnjih tri-cetri Grejvlanda, mrtva zjevalica od nekadasnjih legendi dubiozne ideologije al genijalne muzike...
|