Napisah poduzi post, al me izbaci govno. Jebem, jebem, jebem, ti fakultetski server
@kktz: Jebiga jarane, nije ni meni mrsko poslusat nesto emotivnije, ali meni je licno najbolji BM, cist BM. Znaci operisan od bilokakvih vanjskih uleta.
Ja sam kao bleker srastao na De Mysteriis-u, Under a Funeral Moon-u, i The Return-u. I like my shit fuckin ugly
S time na umu, mogu vam reci da otkad sam cuo Katharsis-ov zadnji podrobnije (incidentno, od tada ga nisam prestao slusat), shvatio sam da je ova muzika efektivno na samrti. Tesko ce neko u slijedecoj deceniji to nadjebat. Ako cemo o idealnom BM-u, to je meni manje vise summa sumarum. Tacka na i. Grand Finale. Zadovoljava sve umjetnicke neophodnosti jednog BM remek djela, uz to ne uzimajuci ni 0.00001% folova van etabiliranog BM kanona. Atmosfera, sila, brzina, pogan, ruznoca, abrazivnost, mizantropija, podlost, ZLO, sve to, uz izvodjacku hipersurealnost koja odvaja jedan monumentalan podvig od standardnog scenskog govneta. Jebeni trip
A propos LLN-a, meni je ta ideja pokreta (kasnije je naletio i Blazebirth Hall kojem se to i moglo nekakp oprostit jer su ipak momci fasisti) vazda bila tragikomicna. BM je bar u minimalnoj dozi antisocijalna/mizantropicna umjetnost, te je sama ideja "unije" nekih umjetnika za oplakat. Al eto, pubertet cini cuda, pogotovo u odjelu za shvatanje elementarnih postulata. U ug-u ima sada mala bruka nekih debilnih scenskih govana koji su clanovi jos debilnijih pokreta na furku LLN-a. U LA-u (CA) je recimo, ta glupost na nivou metastaze. Ceremonije inicijacije i kurci, ma grrrroznooo.
Sto se tice muzike, da muzika nije kurcu valjala, nebi to niko jebo ni sekunde. Da se razumijemo, VT, Mutiilation, Torgeist, su u svoj vakat bili poprilicna genijalnost. To sad ovim mladjim narastajima koji to tek danas spoznaju ce vecina tih izdanja biti "pra'o smjesna jarane", al krajem devedesetih dok su se Norvezani ofirali kako i gdje su stigli (sto i danas vecinom rade, nabijem ja na kurac i Enslaved, i Ihsahn-a, i sve ostale jaojao NO projekte za kojim se Metal zurnalisti u nesvjest bacaju, smece), taj podrum je bio jebeno osvjezenje.
Novi (i prvi) Peste Noire je pra'o jeben. Pa sad, kako vam po cejfu. Meni odma iza Antaeus-a kao najbolji iz FR prosle godine. Mozda i bolji, al ja sam parcijalan prema Antaeusu, daleko vise nego prema tim nekim "umjetnickim" folovima.
Za Amoeseurs, vrijedi poslusat, pogotovo ako vam post-punk nije mrzak. Urbanija muzika, ko sto oni sami rekose. Pravo tragicna. Jedino je vokal govno totalno, al to je samo moja alergija (ne znam sta mi je mrze, kopiranje Vikernesovog glasa koji mi je vazda isao na kurac ali sam njemu zbog nadnaravno genijalne muzike mogao oprostiti, ili ritam masine), tako da u svakom slucaju obratite paznju ako vam emotivniji/depresivniji motivi nisu mrski.