Evo benda koji nakon godinama prosjecnih ili ispodprosjecnih, nezanimljivih albuma izda jedan totalno zbunjujuce dobar album.
Chants De Bataille bi mogao, ono kao i prije, da bude sasvim jednostavan, tipican, pa i tradicionalan album... ocekivana produkcija, standardna konzistentnost bubnja BM.a, suha ostrina riffa, koji ulet dis/harmonije...
Ali je ovo, ni manje ni vise, genijalan album (cesta rijec zadnje vrijeme haha), koji pruza sasvim zanimljivo i uuhm turbulentno iskustvo.
Fol je sto je ovdje sve savrseno uskladjeno, sto je jega kao neka rijetkost. Nikakvog napadnog, neukusnog pretjerivanja ni u cemu, album ne zamara, skoro pa "opustajuci BM" (ako to uopste postoji), a ipak s dovoljno te intrigantnosti, ozbiljnosti, BM dinamike i tradicionalnosti koji jedan sustinski BM album iziskuje da bi jebga bio BM.
Album ima i jedan vrlo opcinjavajuci tok, prvenstveno zbog soje ne bas ceste strukture pjesama - poslije skoro svake pjesme zaseban intro (koji su jedni od bolje uradjenih koje cuh u BM.u), sto utice na dramatiku i wow "uzivenost" albuma...
Mozda ne bas toliko genijalan, ali za one koje ne pate od samo jednog kalupa BM.a ovo ce vjerovatno biti vrijedan album... malo drugacije genijalan, zato malo vise interesantan.
|