Trelldom - Til Minne...
Posted: 01. 09. 2007. 09:07Kupio ja Groshi Terrorizer prije jedno dva mjeseca i okrenem prvu stranu kad Regain reklamira neko smece a u uglu dole vidim TRELLDOM i superkul omot (ko da je za nekih ovih novopecenih post-punkera), reko Tare jel ovo kompilacija, kaze nije citav album.
Odma me hladan znoj oblio.
Za one koji ne znaju, Trelldom je bio glavna zanimacija nezamjenjivog Gaahl-a prije njegovog odlaska u krajnje blijedi (ne njegovom greskom) Gorgoroth. Imali su dva albuma (od kojeg je drugi meni licno minorni klasik Norveskog BM-a), i nakon toga skoro deceniju tisine da bi se vratili ovako, na mala vrata.
Na mala vrata, jer je danas trend u BM-u kurcev koliko i trend u mainstream-u (kako u hip-hopu (Coffee Shop, Do da Rockman, Party like a Rockstar, te ono Souljaboy-evo GOVNO od pjesme), tako i u rocku (Kaiser Chefs, The National, Franz Ferdinand)). U moru hipersatanistickih kenjatora (tu mislim na gospodu iz WATAIN-a i DSO-a prvenstveno) koji pod svaku cjenu pokusavaju biti sto dublji, sto udaljeniji, misteriozni i nakindjureni atavistickim simbolima BM-a, a u isto vrijeme pokusavaju "razgoditi" ono sto je u sustini trebalo biti nerazgodivo u neki format koji generalna Metal publika (oni koji svrsavaju na "izvodjacke sposobnosti", znaci 99% Metalaca) moze svariti ili cak objerucke prigrliti k sebi.
U takvoj situaciji BM ne postaje nista zreliji, ne napreduje, samo se gubi i utapa u sveopsti ponor i stagnaciju Metala generalno. No tu su Trelldom da spasu stvar, iako ce ih jako malo cuti, a jos manje ce imati razumjevanja za njihov zvuk i stilistiku koji su decidno u prosloj deceniji. Osim mozda opsesivnih Norse-nostalgicara kojih je fala kurcu manje, ali nebitno.
Til Minne... je zreo i iskren album zrele i iskrene tematike. Muzicki, tekstualno, konceptom, prezentacijom. Za one koji su slusali nenadjebivi "Til et Annet" (prethodnik), ovo je sasvim solidan nastavak. Tipicni Norveski zvuk sa pristupom malo manje u zemlji goblina i demona, sto je vazda bio kapitalan bonus ovog benda. Kompletno sumanut performans od ionako preludog vokaliste zaokruzuje ovaj nostalgicni rikverc u doba kad je sve zvucalo tako svjeze i neiskvareno zahtjevima mase.
Ja licno, nisam nikad ni sanjao da ce se ova legenda vratiti, pogotovo ne u ovom i vise nego zavidnom ruhu. Topla preporuka svima koji kao i ja padaju na pristup Arckanum-a. BM bez nepotrebnih preseratorskih uleta. Supstanca za desetku, stilistika za 11.
Jos da bude i novi Gaahlskagg...a kako se cini i hoce...
Odma me hladan znoj oblio.
Za one koji ne znaju, Trelldom je bio glavna zanimacija nezamjenjivog Gaahl-a prije njegovog odlaska u krajnje blijedi (ne njegovom greskom) Gorgoroth. Imali su dva albuma (od kojeg je drugi meni licno minorni klasik Norveskog BM-a), i nakon toga skoro deceniju tisine da bi se vratili ovako, na mala vrata.
Na mala vrata, jer je danas trend u BM-u kurcev koliko i trend u mainstream-u (kako u hip-hopu (Coffee Shop, Do da Rockman, Party like a Rockstar, te ono Souljaboy-evo GOVNO od pjesme), tako i u rocku (Kaiser Chefs, The National, Franz Ferdinand)). U moru hipersatanistickih kenjatora (tu mislim na gospodu iz WATAIN-a i DSO-a prvenstveno) koji pod svaku cjenu pokusavaju biti sto dublji, sto udaljeniji, misteriozni i nakindjureni atavistickim simbolima BM-a, a u isto vrijeme pokusavaju "razgoditi" ono sto je u sustini trebalo biti nerazgodivo u neki format koji generalna Metal publika (oni koji svrsavaju na "izvodjacke sposobnosti", znaci 99% Metalaca) moze svariti ili cak objerucke prigrliti k sebi.
U takvoj situaciji BM ne postaje nista zreliji, ne napreduje, samo se gubi i utapa u sveopsti ponor i stagnaciju Metala generalno. No tu su Trelldom da spasu stvar, iako ce ih jako malo cuti, a jos manje ce imati razumjevanja za njihov zvuk i stilistiku koji su decidno u prosloj deceniji. Osim mozda opsesivnih Norse-nostalgicara kojih je fala kurcu manje, ali nebitno.
Til Minne... je zreo i iskren album zrele i iskrene tematike. Muzicki, tekstualno, konceptom, prezentacijom. Za one koji su slusali nenadjebivi "Til et Annet" (prethodnik), ovo je sasvim solidan nastavak. Tipicni Norveski zvuk sa pristupom malo manje u zemlji goblina i demona, sto je vazda bio kapitalan bonus ovog benda. Kompletno sumanut performans od ionako preludog vokaliste zaokruzuje ovaj nostalgicni rikverc u doba kad je sve zvucalo tako svjeze i neiskvareno zahtjevima mase.
Ja licno, nisam nikad ni sanjao da ce se ova legenda vratiti, pogotovo ne u ovom i vise nego zavidnom ruhu. Topla preporuka svima koji kao i ja padaju na pristup Arckanum-a. BM bez nepotrebnih preseratorskih uleta. Supstanca za desetku, stilistika za 11.
Jos da bude i novi Gaahlskagg...a kako se cini i hoce...
