Rock Planet

Jedan od starijih Svedskih death grupa koji su posle dva albuma ostavili
death i presli u nekakav goth/doom metal. Ta dva death albuma 'An Evil
Shade Of Grey' i 'Godless Beauty' su vrlo dobri dok vec na trecem albumu
'Black Vanity' menjaju stil i vise nisu ni blizu dobri kao pre, po mom
misljenju...

Ma imali su dobrih trenutaka kad su radili one headbang ritmove (po deset za redom) ... Al ono s akustarama je smjesno i ofirno do bola.

neznalice...

Cemetary-ev djederski perio je zanemariv uporedo sa njihovim trijumfalnim radom na "Godless Beauty", "Black Vanity". "Sundown", i na kraju, ubjedljivo najboljem Goth Metal albumu svih vremena, "Last Confessions". U biti Lodmalm je skontao da za dobar i emotivan album ne treba vise od tri zestoko distorzirana akorda, al ga je iz neobjasnjivih razloga popusio na komercijalnom planu, za razliku od daleko inferiornijeg Tiamat-a Johanna Edlunda, ciji polu-prosjecni "Wildhoney" do danas ljudi bezrazlozno dizu u nebesa.

Onaj return album "Antichrist 3000" je bio malo preofiran osim dvije stvarke (slicna boljka je pratila i Lodmalm-ov propali Sundown). Jos uvjek debelo ocekujem njihov novi album za Black Mark.

Prvi An evil shade of grey je extremni death, sa podosta depresivnih lijepih prijelaza kakvi se mogu naći na kasnijim albumima.

Drugi Godless beauty neki čudni miks death metala i heavya i dosta dooma.

Treći Black vanity već izbacuje death vokale i predstavlja prejeben gothic. Originala i predobar.

Kasniji radovi dosta mekši i jednostavniji u aramžmanima, mada ne toliko duboki.

Ali Sundown je dosta dobar, mada ne na tragu starijih izdanja.

Now we're talkin'...