medical murder wrote:
Meni se bas cini da su na ovom albumu dostigli vrhunac....Istina, TVC mi je njihov najdraži album,al' imam osjecaj da od tog perioda pa do posljednjeg albuma nekako "sazreli".Album je prebogat razlicitim detaljima i zbog toga sigurno nece dosaditi nakon jednog ,dva ili tri slusanja,naprotiv od kako sam ga skino' nisam prestao da slusam...Sto se tice produkcije,fakat je istancana,al' meni je to relativno (barem u ovom slucaju) jer nisu odstupili od samog koncepta,uostalom i predhodna izdanja (predhodna dva tacnije) su na slican nacin isproducirana tako da nisam primjetio neku enormnu razliku....prvi album nisam jos nikada poslusao , a Pageantry for Martyrs svega nekoliko puta sto je svakako nedovoljno da bih pravio neku paralelu..
Znas kako... bar sto se mene tice, nekako mi tu previse ima Behemota i Najla, ako me razumijes...
Super su mi sve te melodije, ali uvijek kad to cujem prvo sto pomislim: Najl, Behemot..
Kontam sve... super su te melodije stvarno... sjedaju dobro.. malo razbiju tu "monotoniju" brutalnosti...
Ali nekako mi se vise dopadala ta TVC era.. strejt forvard det metal
... samaranje nevidjeno.
Tad su lupali sakom u lice, a sad udaraju samar-ponekad..
U svakom slucaju, bend koji je vrijedan paznje.. sviracki sabijaju... pjesme su im dobre.. eto, jedino ta produkcija sto me malo nervira, ali boze moj...
A Fleshgod Apocalypse?