evo jedna tema samo za abigail
godina je 2000. fazon je iz ranih osamdesetih... gotovo zaboravljen, jedan djelic iz bogate zaostavstine heavy metal kulture, iz onog segmenta "kako nabiti adrenalin na max" po cemu je ovaj podzanr i najpoznatiji, barem onima koji se vole poistovjetit sa heavy metalom... naime, o cemu ja to pricam
pa ev, ova pjesma "dream of mirrors" (inace, sam album ima najjace aranzmane sto sam cuo od maidena ikad)... obratite paznju na refren, koji je predstavljen jedno 4-5 puta u pjesmi, ne znam tacno, al u samom predstavljanu odsviran/pjevan je u nekom moderate mid-tempo, da bi kasnije kako se atmosfera zagrijava i koncept "paljenja" razvija, bruce ubrzavo i ocigledno svaki dio pjesme koji je u sustini isti po sadrzaju pjevo PONOVO i na drugi nacin (ubrzavao) - osjetis da pjesma dise, da bend kao da IMPROVIZIRA i apsolutno ne daje nikakav osjecaj iskalkuliranosti... naocigled nebitno tolko... mozda, al osim cinjenice da ovo stvara jedan mocan efekat, pogotov live (mada sumnjam da je sviraju u sklopu redovnog reperotara) nesto mozda i vaznije se ovdje da primjetit: jedan veliki srednji prst isturen ovim novim bendovima iz legla hyper-produkcije, sterilnim, bezlicnim, genericnim koji jedva docekaju da pjesma ima dva ista dijela pa da na mjestu kad se ponavlja samo naprave "paste" onog prvog, studijskim intervencijama... fukk that... mozda egzageriram (:) )al ima tu nesto a pravo sam osjetljiv na poplavu tih "bezlicnih" bendova, kojih ima u svim kategorijama...
so let me hear whaddya think?