subverziv wrote:
mislim da je bit svega u upravo ovim rijecima. jasno da se da izanalizirati kompleksnost neke muzike, kompozicije, i to su onda objektivna mjerila za "vrijednost" iste, ali moje vidjenje muzike je apsolutno subjektivno, kao sto je u sustini svacije. beethovenova deveta je, bez sumnje, d kompozishn, al meni se ne svidja, tj. ima par momenata koji mi pasu, ostalo je meni samo pompezno muziciranje, i kao takvo neupotrebljivo.
Jel "subjektivno vidjenje" implicira "nesposobnost analize" ili je samo kulturan nacin spasavanja ega od priznavanja drugog, tj. neznanja? Stoji da muzika koja meni imponira najvjerovatnije zbog svoje ekstremnosti tempa i distorzije nece imponirati masi, kao ni kari koji ja skuham zbog kolicine kapsiacina, ali to je sasvim van predpostavke teme...
subverziv wrote:
i eto. bez obzira na umjetnicku vrijednost ove kompozicije, meni ne valjda, jer ne izaziva nikakve impresije u meni. al zato redovno svrsavam kod pachelbelovog razvaljivanja orgulja.
Nemam nista protiv devete simfonije, al je i meni neko kao Pachelbel blizi (koji je bio mrtvi METAL zbog svojih elegantnih kontrapunktalnih rijesenja), zato sto se uglavnom oslanja na molske tonalitete i zaobilazi triumfalne, pompozne motive zaradi moroznijih, manje orkestriranih djela za jedan specifican instrument, bar u radovima za orgulje
To bi bila moja skromna i krajnje povrsna analiza i obrazlozenje...
subverziv wrote:
muzika mora da DOPRE do slusaoca, mora da potakne NESTO u njemu, neki vid osjecajnosti, bez obzira na to da li taj osjecaj bio lagodan ili ne.
Kad je u pitanju bilo kakav rad neosporne kvalitete (rad koji je imao koliko toliko dovoljno odlika da se izdvoji od mase sebi slicnih), dal ce muzika doprijet do slusaoca ili potaci nesto u njemu je U POTPUNOSTI do subjekta a nikako do muzike. Uho je jedini i krajnji sud.
subverziv wrote:
sta je horskoj muzici, power electronicsu, free jazzu i post-rocku zajednicko? ne bih znala rec, al mi svejedno prija i konzumiram sve pomenute varijante s radoscu, jer tu je - feeling (kao sto black rose oara jos na pocetku rasprave rece). zato drzim da je dozivljaj muzike gotovo pa potpuno subjektivna stvar.
Dozivljaj jeste, ali sustina nije. Daliju i Darwinu jabuka je ista. Jedan je baca kroz filter svoje uvrnute percepcije i imaginacije, drugi je pokusava objasniti kao proizvod odredjenih fenomena. Bice na kraju da ja postavljam sebi pitanja za koje druge "ladno boli kurac". Inzinjerski kompleks, zanemarite...