ako uracunam u death sve moguce varijacije tog pravca kao i u black, onda ipak black. ali ne mogu reci da death ne volim jer ga itakako slusam.
zato sto mi vise lezi uhu, mracniji je, nerijetko i "leden". dobro zna doci do proseravanja u sotonizmu, ali generalno tekstovi nisu losi. iako kod deatha vise prevledava nihilisticki ton i najcesce socijalne teme, kritika drustva (isto se srece i u blacku, samo ne toliko kao u death metalu), to mi zna postati naporno. black metal me u nekim situacijama odmara i relaksira. atmosfera je gotovo uvijek na nivou.
struktura pjesme mi se uglavnom vise svidja kod black metal bendova, kao i kombinacije s drugim metal pravcima.
po pitanju vokala, to mi je sad tu negdje, mozda blaga prednost za black. coveri, booklet, fontovi; opet prednost za black.
death metal bendovi imaju generalno bolji i prisniji odnos s fanovima, pogotovo onim koji im dodju na koncert. blackeri se vise drze po strani, ono kao zaboli njih ko ce doci, nema sad tu nekog velikog zahvaljivanja i oprastanja na kraju koncerta.
slusam ja sve sto mi se svidi i od blacka i od deatha (logicno, ne svidi mi se sve). i jos bih za kraj naveo dva po meni naj predstavnika oba pravca: Death s jedne i Immortal s druge strane
Quote:
a za ove gore iznad : Immortal je black metal bend a ne death metal
ma znaju to ba svi
