Da ne bih sada posebno pisao svoje misljenje o albumu, evo kopirana recenzija sa mog bloga koju sam napisao nekada u oktobru, i naravno i dalje mislim isto...
Nakon 2 godine pauze u ruke je konacno stigao novi Helloween album, rekao bih hrabro nazvan ''Keeper Of The Seven Keys – The Legacy''. Kazem hrabro nazvan jer je ogromna velicina i uticaj na cjelokupnu metal scenu njegovih, skoro 20 godina starijih predhodnika: ''KOTSK – Part 1'' i ''KOTSK – Part 2''. Upustiti se u eksperiment stvaranja nastavka ovakvim klasicima je bio u najmanju ruku, mac sa dvije ostrice. Ali sada kada imam (dupli) CD u svojim rukama mogu reci da je eksperiment u potpunosti... USPIO (a zasto nisam iznenadjen).
Kada su pocetkom godine i definitivno procurile informacije da ce se novi album oceva Power Metala zvati ''Keeper Of The Seven Keys – The Legacy'', mnogi zlobnici, ukljucujuci i Heavy Metal medije, su jedva docekali da ovaj projekat nazovu pokusajem da se zgrne sto vise novca na racun stare slave. Takva reakcija je u neku ruku i bila ocekivana znajuci kakav je kvalitet slicnih projekata i u svijetu muzike i filma. Medjutim mnogi nisu znali (slucajno ili namjerno) pozadinu cijele price o dugo ocekivanom nastavku prva dva Keeper albuma. Naime album ''The Time Of The Oath'' iz 1996 je u stvari bio konceptualno zamisljen kao nastavak Keepera. Zvuk je bio totalni povratak zvuku koji je proslavio Helloween. Cak je i cover albuma podsjecao na prvog Keepera. Nakon losih ''Pink Bubbles Go Ape'' i ''Chameleon'' i nesto boljeg, vise Heavy nego Power albuma ''Master Of The Rings'', ovo je bio cisti Keeper zvuk. Medjutim momci iz Helloweena, kako su sami izjavljivali, uprkos insistiranju fanova i metal zajednice nisu htjeli ovom albumu dati naziv KOTSK upravo iz razloga da ne budu prozvani komercijalistima koji zele zgrnuti pare. I tako je nastao ''The Time Of The Oath''. Ali i dalje su se nastavili prohtjevi da se snimi novi Keeper i tako dolazimo na pocetak price...
Novi Keeper je izdat kao dupli CD sa 13 pjesama i trajanjem od cca 77 min. Prvi disk otvara 14 minutna pjesma ''The King For A 1000 Years'' koja ce zasigurno postati jos jedan Helloween klasik. Iako album nema za Helloween standardnog uvoda, ova pjesma na samom pocetku ima uvod koji je tako upecatljiv da daje poseban schmek cijelom albumu: ''The lord of evil was given name and place of the seventh sea, shelter of the 7th key...''. Nakon laganog akusticnog uvoda dolazi kanonada klasicnih Helloween riffova pracenih upecatljivom melodijom, sa sjajnim dual-attack solazama Weikatha i Garstnera, i Andijevim vokalima, cini se boljim nego ikad. Pjesma je odlican odabir za pocetak albuma, i odmah se moze naslutiti kakvo remek djelo cemo imati priliku slusati u iducih sat vremena. Album nastavljaju ne puno losiji, klasicni Power predstavnici brzine, melodije i visokih vokala: ''The Invisible Man'', ''Born On Judgment Day'' (u kojoj sve tikvice soliraju po malo) i ''Pleasure Drone''. Tu je i nesto sporija ''Mrs. God'', koja je par mjeseci ranije u vidu singla najavila izlazak novog Keepera. Pjesma je veoma pjevljiva i uci ce vam u uho nakon prvog slusanja, ali ostaje utisak da joj fali jos malo agresivnosti. Prvi disk zavrsava veoma brzom ''Silent Rain'' i stvara ogromnu potrebu za ubacivanjem drugog diska u player!
Drugi disk pocinje jos jednom buducom himnom Helloweena od nekih 11 minuta, zvanom ''Occation Avenue''. Kazem himnom jer sadrzi sve sto Helloween radi najbolje. Sam uvod pjesme podsjeca na stare dane, iz vremena prvih Keepera, i sadrzi kratke dijelove nekih starih klasika kao sto su ''Eagle Fly Free'', ''Halloween'', ''Keeper Of The Seven Keys''... Prava poslastica za sve nostalgicare! Riffovi su prilicno agresivni i podsjecaju na stvari sa ''Better Than Raw''. Eksploziju usporava ''Light The Universe'', jedina balada na albumu, koja uopste ne kvari koncepciju i energicnost ovog sjajnog albuma. Dvije pjesme koje bih jos izdvojio sa drugog diska su ''The Shade In The Shadow'' i ''My Life For One Mor Day'' na kojim novajlija za bubnjevima Dany stvara double-kick grmljavinu koja dize u oblake. Prostor popunjavaju jos ''Do You Know What You're Fighting For'', ''Come Alive'' i ''Get It Up'', dovoljno dobre da se nadju na bilo kojem Helloween albumu ali su po meni slabiji dio albuma (ako se o slabim dijelovima uopste moze govoriti). Treba reci i to da je Charlie Bauerfeind produkcijski dio (opet) odradio jako dobro. Ostaje jos da se vidi koliko ce SPV uraditi na promociji albuma, jer Nuclear Blast je taj posao sa prethodna dva albuma uradio prilicno lose.
Login
Register
FAQ
Search
tek sad bogte... inace imam sve sto izdase ikad, singlovi ovo ono... preko 50 komada 
A izašo je 2007. sad upravo za mjesec-dva novi album out.
I to kako 
