Heh.. power skole.. od onih malobrojnih 'power' bendova sto slusam, tipa recimo Brainstorm, Tad Morose, Mercenary donekle, Kamelot, tesko da mogu upasti u neku klasifikaciju.. dapace, i to cisto zbog heavy pristupa i thrashy riffova tako da i jedva spada pod power, ili kako bi to elektron rekao american power, sto je u biti heavy/thrash no eto, svejedno.. Njemacka skola..
'najnormalnija' da kazem, iako je jedino sto mogu Guardianov Nightfall i A night at the opera, running wild su nelosi, primal fear dobar.. u biti jedina pozitivna stvar Nijemaca je sto nisu ovisnici o veselim melodijama i infantilnim forsiranjem fantasy textova nit imaju toliko lose vokale, vise su heavy nego tipicni power sto je i logicno jer je donekle njemacki power i najblizi trad heavy-u, a i malo su vise 'headbanging' orijentirani.. Skandinavska..
uh.. uz par izuzetaka, mozda, ali bendovi tipa stratovarius, sonata blago receno ne leze mi ni dva posto.. jes da su malo manji speed ovisnici nego talijani, ali opet dosta poveselih melodija, cheesy forsiranje keysa, i ono sto mi najvise ide na nerve preiritantni visoki vokali sa preocajnim eng. naglaskom, sto u biti prezirem.. Talijanska..
e to je tek vrhunac svega sto ne mogu u ovom pravcu, tocnije ortodoxno prezirem.. bendovi tipa Rhapsody svakako, cak i labyrinth.. ovo je primjer flower, happy metala sto se mene tice.. najveci speed junkies jos gorih, visih vokala, izricaj ravan nuli, tipican textbook primjer veselih melodija, losih (velikom vecinom) da ne kazem ofirnih pokusaja spajanja s klasicnom glazbom te teski fantasy lyrics fetish.. sve je to lijepo kad je umjereno al kad se netko ponavlja po n-ti put, a to nekim cudom pali, pa ga svi kopiraju jer su namirisali lovu i scena explodira doslovno pretrpavajuci scenu masom iznimno slicnih bendova.. to, hmm, nije dobro.. da se ne zapricavam, toliko..