the hunter wrote:
odlican bend.pogotovo su dobri albumi iz devedesetih...
Pul me under...
Ghahaha
Sto se tice novog Dream Theater albuma,kvalitet zvuka uopste nije upitan,on je odradjen na visokom nivou(DT-u se ne moze desiti da imaju fushersku produkciju).
Po meni je upitniji kvalitet albuma kao kompletnog jednog umjetnockog djela,uzevsi u obzir da jos nisam cuo pjesmu The Best of Times.
1. "A Nightmare to Remember" 15:37
2. "A Rite of Passage" 8:35
3. "Wither" 5:27
4. "The Shattered Fortress" 12:45
5. "The Best of Times" 12:49
6. "The Count of Tuscany" 18:47
A Nightmare to Remember-je meni jedna od boljih pjesama s albuma.Pjesmu je napisao Petrucci,radi se o automobilskoj nesreci koju je Petrucci dozivio kao mali.Zato u jednom djelu pjesme se moze cuti ono kocenje auta i udes.
A Rite of Passage-je jedina pjesma s albuma cija se tematika ne veze za licno iskustvo nekog od clanova benda.Radi se o slobodnim masonima i nekim tajnim udruzenjima,za pjesmu je izisao i oficijelni video spot.Meni se svidja jedino refren onako iskreno,ostalo je cisti prosjek.
Wither-pjesmu je napisao Petrucci i radi se o autorskoj blokadi,ili jednostavnije nedostatku inspiracije.Pjesma je usporedjena s "Vacant" s albuma
Train of Thought.Klasicna baladica onako,nista posebno (imo).
The Shattered Fortress-eh ovo je vec ozbiljnija stvar,glavni krivac je Portnoy.Naime,pjesma predstavlja zavrsni korak u Portnoy-evom
Twelve-step Suite-u(a to je opet prica za sebe,radi se o njegovom alkoholizmu i fazama kroz koje je prolazio).Pjesma sadrzi motive i teme nekih prethodnih pjesama ukompanovane u jednu cjelinu,pa se tako mogu cuti dijelovi sa
The Root of All Evil,The Glass Prison i jos nekih.Jedna od boljih pjesama.
The Best of Times-Portnoy je napisao ovu pjesmu posvetivsi je svom ocu koji je umro od raka.Nisam je jos imao priliku poslusati.
The Count Of Tuscany-i na kraju,meni licno najjaca stvar s albuma,pjesma od maratonskih 19 minuta,najbogatija,najraznovrsnija i najzanimljivija stvar,tipicno dream theaterski emocionalni tobogan.Tekst je vezan za neka iskustva koja je Petrucci imao u talijanskoj pokrajini Toskani.
Sve u svemu,ne moze se reci da je album los,DT nema loseg albuma.Radi se o tome da su na prethodnim albumima postavili jako visoke kriterije koje je tesko dostici a kamoli prevazici.
Meni je licno album malo ispod ocekivanja.
Octavarium koji je po meni bio jedan prosjecan album,za
Black Clouds & Silver Linings predstavlja klasu vise,tako da mogu komotno reci da je samo blijeda slika remekdjela poput
Images&Words,Scenes From A Memory,A Change of Seasons.
Dosta suhoparno izdanje generalno,u usporedbi s navedenim prethodnim albumima,al ipak se preslusava smile.gif
Posted: 06. 05. 2009. 19:45
