Napokon prije par sedmica dobih Review Your Choices od Äika Warheada, i ovo je moj prvi dodir sa ovim bendom.
U medjuvremenu dok sam cekao cd, procitao sam par clanaka o ovom bendu i koliko veliku ulogu su igrali u razvoju Trad Doom Metala. Na coveru je neki brkati djavo sa nacrtanim kartama, casom vina?, tabletama, nozem, bacvom, spricom i ne izostavno golom zenskom na ogrtacu. Na samoj sredini bookleta, izmedju tekstova je stavljena slika koji je odlican trip u proslost i mali vizuelni prikaz sta je to ustvari Pentagram. U centru svijeta je Lieblingova slika a oko nje gumene igracke, lobanje, crna bilijarska kugla, Godzilla, policijska znacka, Frankenštajn, Batmobile, lobanje sa malo kose, pentagrami, lobanje kojima curi krv iz ociju, aligatorcici, karte, pauci, zivotinjice, maska za helovin, gorila sa bedzom "Born to be wild", gumeni skeleti (izmedju ostalog) i meni najinteresantnija kutija od pahuljica "COUNT CHOCULA" sa "Free monster disguisting sticker inside"... Ako neko ocekuje zajebani Trad Doom metal kao sto sam ja, prevario se. Ovi ljudi stvaraju muziku preko 30 godina, i sasvim je logicno da su im korijeni negdje duboko izmedju rock/bluesa i heavy/doom metala. Black Sabbath meets '70 Rock & '80 Heavy Metal. Samim time i pjesme nisu prespore nego vise kao neki mracni psihodelicni doom(y) heavy rock/metal, mada ima izuzetaka, pravog DOOMA po modernim standardima. Uprkos godinama koje su iza njega, Bobby Liebling, mozak benda ostaje dosljedan svome zvuku. Album je nesto kao kompilacija remastered i nekolicina novih pjesama. Ono sto mi je bilo smijesno na prvo slusanje su bili vokali. Izgleda otprilike kao da lika iz crtica neko davi dok pokusava da otpjeva prvu pjesmu sa onog Black Sabbatha iz sedamdesete. Na genijalno skovane Sabbathovske riffove sam odma odlijepio, ali su me malo izivcirali bubnjevi. Par nijansi bolje isproducirani od uobicajenog BiH metal izdanja. Naravno nakon nekih 30tak puta okrenutih cedeja, smijesni vokali su dosli na svoje mjesto, i vjerovatno su jedni od najzanimljivijih i najmracnijih jos od Ozzy-ija. Steta sto ovaj bend nije dostigao kakav veci status sem obicnog kulta medju frikovima koji su pravi ljubitelji prehistorijskog dooma. Sad mi nije zao sto sam morao prodati majicu da bi uzeo ovaj cd, jer je fakat interesantno gledati kako je Doom napredovao od "onda" do "sada". Preporuka svim starijim metalcima koji su malkice sentimentalni/cijene muziku bez obzira u koji zanr ona spadala ili pak za ove sto imaju zenu i 4 djece, jer ce ovo bit prava poslastica za njih. Ljudi koji su vise u Death/Doom i slicnom fazonu, najvjerovatnije se nece svidjeti al et opet ko voli nek izvoli...
LET THERE BE DOOM!
|