|
IRK ZDANJE
Pastelnozelena boja fasade porodila je novo Sunce koje je, Äini se, izlazilo u srediÅ¡tu starog, ogromnog zdanja, a da nikad nije zalazilo. Irk mu je zabranila posjete u posljednja tri mjeseca, koliko je trajalo spoljaÅ¡nje ureÄ‘enje zdanja koje je uvijek mirisalo na pustoÅ¡, ma koliko mu se pažnje davalo. Prisjetio se majÄinog nezadovoljstva svojim umijećem kada je, tri godine nakon roÄ‘enja Irk, krenula u ambiciozan zahvat. Da od veliÄanstvenog zdanja u svojoj troÅ¡nosti naÄini dom. Ta misao je, nije predramatiÄno reći, opsjela u periodu dok je nosila Irk. Ni jedan krin, njeno omiljeno cvijeće koje je rasipno sijala po vrtu i nalazila mu mjesto u najneobiÄnijim kutcima unutar zdanja, Äinilo joj se, nije bio postavljen tako da pjeva omaž svojoj ljepoti tokom ono malo životnog vijeka. Ni jedna statuica fauna, a bilo ih je, osim one tri u prirodnoj veliÄini u vrtu, preko tri stotine, nije se osjećala ugodno na mjestu na koje je bila postavljena, tvrdila je majka. ÄŒembalo od ebanovine, koje je otac poklonio majci nakon Å¡to mu je saopÅ¡tila da je noseća sa Irk, lijepo je pristajalo u prostor ostakljenog trijema s pogledom na vrt, ali, zbog nemilosrdnih vjetrova i velike vlage, Äesto se raÅ¡timavalo. Irk je posebno voljela i njegovala ovo zdanje, oduvijek ga smatrajući mjestom istinskog pripadanja, domom. Rumenih obraza od previÅ¡e kuvanog vina s cimetom uzbuÄ‘eno mu je naglasila, proÅ¡le zime, da neopisivo uske, duge hodnike zdanja smatra sobom.
„Kada Å¡etam ovim hodnicima, kao da Å¡etam po svom tijelu“, rekla je nekako suviÅ¡e važnim i, neobiÄno za nju, odmjerenim tonom.
Žudio je da osjeti miris Irk, njene kose, kao i uvijek trenutak prije no Å¡to će mu ovjeÅ¡ati ruke oko vrata. PoÅ¡tovao je njenu zabranu viÄ‘anja u posljednja tri mjeseca jer joj je vjerovao na rijeÄ. Irk je ružna kada je njen dom ružan, oskrnavljen nepreglednim skelama sa nekoliko naÄiÄkanih glava pijanih radnika koji se glasaju prosto.
Ugledao je na donjem stepeniÅ¡tu koje je oznaÄavalo kraj prilaza zdanju. Crna haljina masivnih nabora od tila otkrivala je tananu, nekako neuhvatljivo krhku ljepotu njenog korzoa, ramena, udubljenja meÄ‘u vratnim žilama. Pastelnozelena satenska traka, namjerno nemarno zavezana oko vrata i struka, otkrivala je novo izdanje njenog doma. Nje. Blago spuÅ¡teni pogled i mirni, zagonetni osmjeh odavali su da nije bila svjesna da je ugledao.
„Aste, požurio si. Vidi kako je lijepo! Reci da je prelijepo, Aste!!!“, Å¡irila je ruke, praveći kakofoniju neke tihe muzike masivnim naborima haljine i koracima lakog trÄanja satenskih papuÄica.
„Irk, divno je koliko i ti!!! Tvoja gruba zabrana je urodila plodom. ZateÄen sam, iznenaÄ‘en koliko sam srećan Å¡to vas vidim, tako ste mi nedostajali.“, odvatio sam zaÄuÄ‘en vlastitom nemuÅ¡tosti da joj oslikam ushićenje Å¡to je konaÄno vidim i tugu nedostajanja. Kao i obiÄno, poljubila me je u Äelo, zgrabila za ruku i povukla u unutraÅ¡njost zdanja. SporadiÄno sam okretao glavu prema prilazu i vrtu pokuÅ¡avajući da nozdrvama uhvatim najveći intenzitet u tragu njenog mirisa.
U unutraÅ¡njosti zdanja Äekalo me je veće iznenaÄ‘enje nego na prilazu. Posluge, Äini se, nije bilo. U suprotnom, vrata bi otvorio ćutljivi, skoro katatoniÄni starac nepoznate vremeÅ¡nosti u livreji koja je decenijama izgledala isto. Nije bilo ni uobiÄajene, udaljene zvone loncima koju je, danonoćno, pravila priÄljiva kuvarica vanredno ukusnih jela i slabog vlastitog apetita.
„Irk, a posluga?“, izustio sam potiho, nadajući se da će me snishodljivo opomenuti da je bilo krajnje vrijeme da im da odavno zasluženi odmor.
„Svi su dobili dovoljno novaca da uživaju do kraja života. Vratarevom reakcijom bila sam pomalo iznenaÄ‘ena. Nekako je, nakon saznanja da mi viÅ¡e nije potreban, živnuo, ali na neki tužnobijesni naÄin.“
„Ali..., šta ćeš sada? Tražićeš zamjenu? Prosto je nemoguće da održavaš ovoliko zdanje potpuno sama!“
„Aste, nikako da mi povjeruješ da se dom brine sam o sebi ukoliko je voljen, ukoliko mu poklanjaš dovoljno misli svaki dan.“
„A usamljenost? Sama u ovolikom prostoru. Još je zima...“
„Usamljenost?! Hahahahahahaha“, odzvonilo je nekako previÅ¡e intenzivno u velikom predvorju, a zvuk smijeha su do u beskonaÄnost razvukli dugi hodnici zdanja.
„Ne možeÅ¡ biti usamljen kada imaÅ¡ sebe i savrÅ¡eno utoÄiÅ¡te!“, opomenula je nakon Å¡to je suspregla smijeh. „To dobro znaÅ¡ Äak i ti koji ne možeÅ¡ doÄekati smiraj sna bez mnoÅ¡tva lica oko sebe...“
Nastavila je da priÄa, gradi, evoluira tezu o besmislu moje potrebe za ljudima. Ispraznim ljudima. ViÅ¡e je nisam sluÅ¡ao, doslovno nisam je ni Äuo kada mi je pažnju privukla bizarna naprava razvuÄena cijelom dužinom meÄ‘u stranicama kolosalnog portala koji je oznaÄavao kraj predvorja i poÄetak centralnog stepeniÅ¡ta Å¡to je vijugalo do najviÅ¡e kule i golubarnika. U golubarniku su, ustvari, decenijama boravili Å¡iÅ¡miÅ¡i, ali nije bilo rijeÄi koja bi, na odgovarajući naÄin, opisala njihovo utoÄiÅ¡te osim nezgrapne, neizumljene – Å¡iÅ¡miÅ¡arnik. SrediÅ¡te naprave Äinilo je devet metalnih prstenova preÄnika ljudskog tijela. Prstenovi su bili osno spojeni dvjema taÄkama na vrhu i dnu, a iz spojeva su izvirali metalni konopi koji su glomaznim, nekako Äudim sklopkama bili priÄvršćeni za stranice i strop veliÄanstvenog portala.
„Irk, zanimljiv dizajn. Pomalo bizaran, rekao bih.“, prekinuo sam njen gorljivi monolog o mojoj potrebi za socijalnim aktivnostima. „KonaÄno si jedan od svojih ukrasa osluÄila pretvoriti iz patenta u djelo. Hmmm, Äudno, ali zaista pristaje predvorju!“
„Drago mi je da ti se sviđa!“, pljesnula je samozadovoljno. „Ali, to nije ukras ili nije samo ukras. Mislim da ne bi trebao biti samo ukras, nadam se. Isprobaćemo?!!! Šta kažeš?“
Oklijevao sam. Isprobati? Ovo?
„Za ime Božije, Äemu to služi Irk?“
„O tome ćemo ispred kamina. Može? Nekako je prohladno, vjetrovito ovdje.“
Krenula je prema velikoj dnevnoj sobi desno od predvorja, a naježene dlaÄice ispod potiljka ljupke glave i niže, linijom kiÄme, govorile su da joj je moralo biti ledeno. Smjestili smo se nasuprot jedno drugoga, praktiÄno se utopili u masivnim sofama zelene kože i ebanovine s prekrasnom ornamentikom nepoznatog majstora. Cimet mi je nadražio nosnice i prije no Å¡to mi je u Å¡aku umetnula vino koje je, iznenaÄ‘ujuće, bilo vrelo, a, znao sam, nije imao ko da ga pripravi u posljednjih pola sata koliko sam sa njom.
„Mislim... Ustvari, nekako sam uvjerena da kad iskoristiš centrifugalnu silu naprave dođeš u stanje potpune praznine misli, pretpostavki, osjećaja, bilo kakvih osjeta. Tada možeš poželiti bilo šta i to će ti se...“
„Hej, hej, Äekaj, polako!!! O kakvoj centrifugalnoj sili govoriÅ¡? Kako misliÅ¡ da je iskoristiÅ¡? ZaÅ¡to, uostalom?“
„Pa, sad ti govorim. ZaÅ¡to si tako nestrpljiv?!!! Isprobaćemo napravu veÄeras. Podrazumijeva se, bez tvoje pomoći neću moći. Sve će ti biti jasno kada naprava proradi, ako uopÅ¡te proradi?!!!“
„Ali, Irk, zašto? Šta sa tim želiš postići?“
„Kažem ti... Polje koje će srebrni prstenovi proizvesti trebalo bi me, u potpunosti, isprazniti, osloboditi od bilo kakve primisli, osjeta. Teško je objasniti, suviše je zamršeno... Trebalo bi funkcionisati poput principa plime i osjeke. Punjenja i pražnjenja.“
Primjetila je moju uznemirenost, histeriÄno lutanje oÄnih jabuÄica Å¡to mi je bilo tik kojeg se nisam mogao osloboditi. Primjetila je, možda, i da me trese neka nelagoda, talasi straha, Äega sam i sam postao svjestan tek nakon Å¡to je vino izlilo na nogavice i stvorilo privremenu baricu negdje oko meÄ‘unožja. Hitro je ustala, tražeći pogledom neÅ¡to Å¡to bi moglo odstraniti vino sa svijetle vunene tkanine.
„Ne mari, pusti to sada!“, zaustavio sam je pregrubim hvatom oko ruÄnog zgloba. „Apsolutno mi je nejasno kako ova tvoja naprava treba funkcionisati i da li će uopÅ¡te proraditi, ali imam neki grozan osjećaj da je prije sprava za muÄenje nego bilo Å¡ta drugo.“, dodao sam pokuÅ¡avajući pojaÄati sarkastiÄni, radije podsmjeÅ¡an ton u glasu. Nije mi uspjelo.
„Jedino riziÄno u svemu tome može biti to da ne poželim ono Å¡to bih zaista trebala. Vezanje Äestica..., potiho je, ponovo isuviÅ¡e odmjereno, procijedila namjeÅ¡tajući nabore tila nakon Å¡to se vratila u sofu. Nije mogla skriti da hinji nemarnost.
„Dobro... I? Poželiš to nešto, i?“
„Trebalo bi se ostvariti... Ustvari, sigurna sam da će se ostvariti!“
GrozniÄav sjaj u njenim oÄima, iznenaÄ‘ujuće svjetlucav kao u bolesnog djeteta, titrao je pod vatrom kamina. Tek tada sam postao svjestan da se napolju smrklo. Kao da je Äula moje misli.
„Već je mrak?! Kako sam te se zaželjela, Aste. Vrijeme zaista brzo prolazi...“
Molio sam da ponovo ne prekine moje ćutanje i latentno podrhtavanje tijela. Nisam mogao objasniti zašto mi se njena ideja ne sviđa, možda zbog toga što sam jako želio da je to puko glumatanje iz dosade, posebno nisam mogao objasniti zašto mi se ne sviđa njen žar oko cijele stvari. Osjećao samo da će nešto opako krenuti loše, ako već nije.
„Pa, zaÅ¡to Äekati?!!! Krenimo!“, u predvorju se stvorila i prije no Å¡to sam se pridigao iz utoÄiÅ¡ta sofe. Težina vlastitih koraka sjetila me je vratarevih. Ti su trajali miljama vremena. Možda je bio takav zato Å¡to se ovako oduvijek osjećao? Misao mi se uÄinila savrÅ¡eno taÄnom. U predvorju je nije bilo. Grlo je nijemo provriÅ¡talo Irk, zamalo i zaista, kada mi je pažnju privukao nekakav zvuk Å¡uÅ¡tanja i tupkanja negdje na stropu portala. Njena satenska papuÄica provirila je neposredno pored sklopke metalnog konopa, a zatim i druga. Nekako zaustavljen, posmatao sam kako se iz rupe na stropu, koju u prvom, nevinom razgledanju nisam ni uoÄio, pomaljaju i nabori haljine, struk... Tjerao sam tijelo da se pomakne, grlo da progovori. Odnekud iznutra pojavilo se ciniÄno, sve jaÄe glasanje: „Oduvijek je bila vjeÅ¡tija od tebe. Brža, žilavija.“ Zbunjen glupošću svoje misli u trenutnoj situaciji, nijemo sam posmatao kako se spretno, ali pažljivo, spuÅ¡ta niz metalni konop do kugle srebrnih prstenova.
Ne pogledavši me, smjestila je stopala u malene metalne ispuste u donjem dijelu prstenova, pa, gipko se savivši, vezala kožne remene oko zglobova. Ruke je smjestila u dva metalna pipka.
„Aste!“, prenulo me je. „Idi do stolića ispod portreta! Mislim da sam tamo stavila daljinski upravljaÄ za ove ruÄne sklopke.“
Korteks mi nije preradio u saznanje da sam se, praktiÄno, brzo dovukao do stoÄića. Jednostavan daljinski upravljaÄ sa jedinim gumbom ležao je na glatkoj povrÅ¡ini kvareći estetiku jednog od mnoÅ¡tva fauna. Pritisnuo sam gumb, a da nisam digao pogled. Å kljocnulo je sa, uÄinilo mi se, previÅ¡e zakaÅ¡njenja.
„OdliÄno!!!“, doslovno je skiknula. „Sada podesi ruÄice na sklopkama u stranicama portala na gore! Merdevine su u ostavi ispod centralnog stepeniÅ¡ta.“
Nekakvo isparavanje pred oÄima sprijeÄilo me je da sa sigurnošću procijenim da li su mi merdevine uopÅ¡te potrebne. Ćutke sam ih oslobodio iz mnoÅ¡tva drugih stvari kojih se sjetimo jednom godiÅ¡nje. Kad je prva ruÄica na sklopki Å¡kripnula, jedan od metalnih konopa je zaskiÄao.
„Irk, šta je sa sklopkom na stropu?“
„NiÅ¡ta ne brini! Podesila sam je prije spuÅ¡tanja. Koliko mi je samo vremena i strpljenja trebalo da naÄinimo prilaz i tu prostorijicu u obodu portala. Majstori su tako lijeni i nemaÅ¡toviti.“, promrmljala je posljednje viÅ¡e za sebe.
Stopalom sam napipao zadnju stepenicu merdevina i digao pogled prema posljednjoj sklopki. U glavi mi je vriÅ¡talo milion reÄenica, odvaraćanja od cijele stvari, pitanja da li se osjeća dobro, da li je spremna, bilo je Äak i patetiÄnih oproÅ¡taja. Zavrtio sam glavom poput blentavog goveÄeta koje tjera kukce. ViÅ¡e no iÅ¡ta želio sam se osloboditi tog pritiska misli. Neugode.
„Aste, sve je u redu! Ne boj se!, zazvonila je viÅ¡e snishodljivo nego ohrabrujuće. OdluÄio sam da niÅ¡ta ne kažem. U suprotnom ću ponovo doživjeti latentno ismijavanje vlastitog kukaviÄluka, a to me je najviÅ¡e, možda i jedino, boljelo u odnosu sa Irk. Posljednja ruÄica je glatko Å¡ljocnula.
Zvuk je zlostavljao bubne opne, a vjetar u jedro su dodavali uporni, nezaustavljivi ehoi hodnika. Devet prstenova se izravnalo u jedan, reÄ‘ajući se, u skladu s veliÄinom, jedan ispod drugoga. Trenutak prije no Å¡to su zapoÄeli svoju haotiÄnu igru, iz lica voÅ¡tane figure, Äiji je život odavao samo žar oÄiju bolesnog djeteta, viknulo je: „Aste, ti ne moraÅ¡ probati ako nećeÅ¡!“
ViÅ¡e je nisam vidio, nisam mogao vidjeti ni crne nabore njene haljine. Bestijalno brza kretnja prstenova pretvorila je napravu u srebrnu kuglu. ÄŒas nakon Å¡to mi se uÄinilo da kugla isijava nekakve talase koji su brisali, bojili po vazduhu, bolno sam tupnuo o mermerno tlo sitnih mozaika Äija se ideja patirske scene u Poussineovom stilu mogla vidjeti samo sa sredine centralnog stepeniÅ¡ta. Na krv koja je sipala iz bolnog zubala i uÅ¡iju zaboravio sam pri sljedećem pogledu na napravu. Konfiguracija srebrne kugle slabila je, ne otkrivajući Irk. Iako mi je bol pada oÄistila izmaglicu iz pogleda, naprezanje da uoÄim njeno tijelo svelo se na beskonaÄni niz besmislenih pokuÅ¡aja. Trenutak u kojem su se prstenovi zaustavili svjedoÄio je o onome Å¡to sam već znao. Nema je. No, pokus koji je uspio, bar je imao konkretan rezultat, nije zavrÅ¡io. Zdanje oko mene poÄelo je da igra, buja, mijenja, vriÅ¡ti. Kakofonija boja, zvukova i predmeta zgusnula se u jedno, a, zatim, poÄela da se rasipa, smjeÅ¡ta svuda po zidovima nekom nepoznatom zakonitošću. Na onom stoÄiću nije bilo fauna, nije bilo stoÄića. Boje mozaika ispod mene bile su, siguran sam u to, znaÄajno izmjenjene, življe. Na obodu portala koji je, nije mi se uÄinilo, bio joÅ¡ viÅ¡i, masivniji, ispisivalo je
Aste, ipak nije riziÄno ne spoznati Å¡ta zaista želiÅ¡.
Koraci trÄanja grabili su prema vratima i prije no Å¡to sam pripremio tijelo na ustajanje. Vratar isuviÅ¡e poznate livreje sveÄano je doviknuo je za mnom:
„Nadam se da ste proveli ugodno vrijeme u Irk muzeju.“
Lupa zatvaranja masivnih vrata prigušila je ono „Navratite nam opet!“. Stepeništa nije bilo, umjesto vijugavog prilaza lebdila je bjelina sitnih kamenica, a mrlje od vina nije bilo na svijetloj vunenoj tkanini. Nisam se okrenuo da vidim boju fasade.
|
Login
Register
FAQ
Search
Ma, kakvi, ne bi bilo ni upola zanimljivo bez vrsnih kriticara, rijeci im govore, haman, vise no sto bi i podsvijest dala, samo primjenis odredjene tehnike i dobijes nepogresivu analizu... Btw., hvala na komplimentima. Mogla bi i ti malo, najvjerovanije neces iz ranije istaknutih razloga.
