Problematika razvoja umjetnosti u BiH

"Postovana redakcijo,
"Samoinicijativno" sam (posto to ocigledno niko drugi nece) odlucio da napisem clanak o bh. umjetnosti i njenim problemima. Kao sto i sami znate, situacija u bh. umjetnosti je, izuzev par rijetkih entuzijasta koji stvarno znaju sta rade (i to rade na pravi nacin), prilicno losa. Dugo vremena sam lupao glavom pokusavajuci da razumijem sto to nama fali i zasto mi "to" ne radimo kako treba. Dugo vremena sam mislio da su u problemi BH umjetnosti financijske prirode, ali bojim se da ni izbliza nije tako.
"Svjedoci postojanja" (Obala Art Centar), izlozba koja je bila nesto fenomenalno, nesto cime se stvarno svi mozemo ponositi, jeste primjer kako se i u najtezim ratnim okolnostima moglo napraviti nesto genijalno i bez ikakvih problema. Poslije rata je SCCA (Centar za suvremenu umjetnost Sarajevo) krenuo sa odlicnim projektima i velikom podrskom prvenstveno mladim umjetnicima i uspjeh je bio zagarantovan. Sve su ovo pokazatelji da smo bili na dobrom putu da izadjemo iz balkanske anonimnosti i da ce se situacija u BH umjetnosti iz korijena promijeniti, ali...
Nazalost, jos uvijek smo daleko od bilo kakvog ozbiljnog organizovanja i promidzbe bh. arta na svjetskom (ako ne, barem evropskom) nivou, i ono sto se dobro desava, desi se rijetko. Zasto je to tako? Zasto je najkvalitetniji dio organizacije sarajevske umjetnicke scene sveden na pet-sest ljudi koji nemaju podrsku cjelokupne sredine i rade van sistema? Zasto ljudi koji su zaduzeni za BH umjetnost jos uvijek misle da mi imamo kvalitetan obrazovni kadar i "najbolje" umjetnike? Zasto nas nema na Venecijanskom bijenalu? Zasto u Sarajevo (vise) ne dolaze kvalitetne izlozbe i dobri umjetnici?
To su samo neka od mnogih pitanja koja nas moraju zabrinuti i trgnuti iz camotinje "carsijskog arta" i slabih drzavnih umjetnickih institucija. Sistem koji imamo je cudan i pogresan. Kao prvo, izolacionizam koji vlada u bh. artu je iskljucivo zasnovan na uspostavljanu lokalnih vrijednosti. Nepoznavanje svjetskih umjetnickih prilika i situacije u ostalim zemljama je nasa svakodnevnica, a zasniva se uglavnom na strahu od konkurencije. Sistem koji smo naslijedili iz proslog drustva i dalje je na snazi. Linija ALU (Akademija likovnih umjetnosti) - Udruzenje "Collegium Artisticum" je i dalje nasa realnost i, nazalost, tu sve pocinje i sve se zavrsava. Poseban problem je sto ljudi koji sjede i odlucuju o svim bitnim kulturnim pitanjima na najvisem nivou, ne vide stvarne probleme i misle da oni i ne postoje.
Da bi stvari pocele de se krecu u pozitivnom smjeru, treba prvo krenuti od dna. Reforma obrazovanja je neminovna. Program po kojem se radi na ALU je najmanje 50 godina star i to malo promjena sto je bilo uglavnom su inicijativa nekolicine progresivnih profesora zaposlenih na ALU.
Sistem skolovanja na ALU je neprilagodjen studentima, zastario je i sve se svodi na "ucenje zanata", a kreativnost bi se "k'o biva" trebala ispoljiti poslije zavrsene akademije (nakon postavljanja "etikete" na ledja studenta od strane strucnog kadra). Diploma nase akademije ne vrijedi dalje od Bihaca. Jos uvijek nemamo katedru za istoriju umjetnosti.
Godisnja izlozba udruzenja bh. umjetnika "Collegium Artisticum" je i dalje jedina kompetentna za uspostavljanje i uporedjivanje standarda i vrijednosti umjetnickog rada. "Podjela" ateljea je uvijek bila glavna tema ove organizacije. Reforma i bolje organizovanje ove institucije je neophodna.
Nacionalna bh. galerija i ostale javne galerije i dalje kubure s nedostatkom identiteta i nedostatkom "umjetnosti". Kako to da jedna odlicna kolekcija slika kakvu ima Nacionalna galerija BiH nikad nije izasla van granica Bosne i Hercegovine i na taj nacin promovisala nasu drzavu? Kako je moguce da nijedna institucija (izuzev SCCA) javno ne posjeduje kvalitetne informacije i podatke o svim BH umjetnicima koji nesto znace u zemlji i inozemstvu? Da li ljudi koji rade u Ministarstvu za kulturu znaju ko su nasi umjetnici i sta oni zapravo rade? Imaju li njihove telefone i adrese?
Koji je to nacin na koji bi prosjecan turista ili organizator nekog svjetskog umjetnickog bijenala mogao dobiti informacije o bh. umjetnosti i umjetnicima? Kome da se obrati za konkretnu informaciju? Koje su to bh. izlozbe koje gostuju po evropskim muzejima i nacionalnim galerijama? Nema ih. Gdje je karika koja nedostaje?
Najveci problem nase sredine je uvijek bio i ostao mentalitet. Jedini nacin da sacuvamo i ovo malo sto imamo jeste da promijenimo nacin razmisljanja i odnos prema nama samima. Moramo shvatiti da je jedini nacin da opstanemo u ovim teskim politickim okolnostima upravo dokazivanje svijetu da posjedujemo kulturu i da, sto je najvaznije, znamo kako da to pokazemo. Svaka samostalna i nezavisna evropska zemlja zna sta znaci imati svoj kulturni identitet i kako se postaviti u odnosu na druge (primjer: ucesce na Venecijanskom bijenalu ili bilo kojem drugom ). Samo promjenom kadrova, mukotrpnim radom i dobrom organizacijom se nesto moze postici. Jos uvijek nije kasno da nesto uradimo, u protivnom nas ponovo cekaju izolacija i mrak.
Nebojsa Seric Soba,
Amsterdam " (preuzeto iz Dana)
---------------------
..sjetih se ovog dobrog eseja nakon što vidjeh eksperiment na Dernek.ba fakinima.
..turbofolk, onaj Rambo Amadeusov
Samo sto niko nista ne radi,a svi se nešto žale..Kultura je sve sto su ljudi stvorili umom i radom, pa ona u BiH i jeste ovakva.
Osim ove Šobine ideje promjene kadrova, ja mislim da to u globalu treba da bude potpora znanju i odvajanju žita od kukolja
Koliko ste upoznati s "desavanjima" u BiH na planu umjetnosti, i zasto gradska raja ne posjecuje kulturne manifestacije kojih bude? Mislim ljude koje to iole zanima.(dosadno,demode,finansije,"sramota" ,nisu upuceni...
!)
"Samoinicijativno" sam (posto to ocigledno niko drugi nece) odlucio da napisem clanak o bh. umjetnosti i njenim problemima. Kao sto i sami znate, situacija u bh. umjetnosti je, izuzev par rijetkih entuzijasta koji stvarno znaju sta rade (i to rade na pravi nacin), prilicno losa. Dugo vremena sam lupao glavom pokusavajuci da razumijem sto to nama fali i zasto mi "to" ne radimo kako treba. Dugo vremena sam mislio da su u problemi BH umjetnosti financijske prirode, ali bojim se da ni izbliza nije tako.
"Svjedoci postojanja" (Obala Art Centar), izlozba koja je bila nesto fenomenalno, nesto cime se stvarno svi mozemo ponositi, jeste primjer kako se i u najtezim ratnim okolnostima moglo napraviti nesto genijalno i bez ikakvih problema. Poslije rata je SCCA (Centar za suvremenu umjetnost Sarajevo) krenuo sa odlicnim projektima i velikom podrskom prvenstveno mladim umjetnicima i uspjeh je bio zagarantovan. Sve su ovo pokazatelji da smo bili na dobrom putu da izadjemo iz balkanske anonimnosti i da ce se situacija u BH umjetnosti iz korijena promijeniti, ali...
Nazalost, jos uvijek smo daleko od bilo kakvog ozbiljnog organizovanja i promidzbe bh. arta na svjetskom (ako ne, barem evropskom) nivou, i ono sto se dobro desava, desi se rijetko. Zasto je to tako? Zasto je najkvalitetniji dio organizacije sarajevske umjetnicke scene sveden na pet-sest ljudi koji nemaju podrsku cjelokupne sredine i rade van sistema? Zasto ljudi koji su zaduzeni za BH umjetnost jos uvijek misle da mi imamo kvalitetan obrazovni kadar i "najbolje" umjetnike? Zasto nas nema na Venecijanskom bijenalu? Zasto u Sarajevo (vise) ne dolaze kvalitetne izlozbe i dobri umjetnici?
To su samo neka od mnogih pitanja koja nas moraju zabrinuti i trgnuti iz camotinje "carsijskog arta" i slabih drzavnih umjetnickih institucija. Sistem koji imamo je cudan i pogresan. Kao prvo, izolacionizam koji vlada u bh. artu je iskljucivo zasnovan na uspostavljanu lokalnih vrijednosti. Nepoznavanje svjetskih umjetnickih prilika i situacije u ostalim zemljama je nasa svakodnevnica, a zasniva se uglavnom na strahu od konkurencije. Sistem koji smo naslijedili iz proslog drustva i dalje je na snazi. Linija ALU (Akademija likovnih umjetnosti) - Udruzenje "Collegium Artisticum" je i dalje nasa realnost i, nazalost, tu sve pocinje i sve se zavrsava. Poseban problem je sto ljudi koji sjede i odlucuju o svim bitnim kulturnim pitanjima na najvisem nivou, ne vide stvarne probleme i misle da oni i ne postoje.
Da bi stvari pocele de se krecu u pozitivnom smjeru, treba prvo krenuti od dna. Reforma obrazovanja je neminovna. Program po kojem se radi na ALU je najmanje 50 godina star i to malo promjena sto je bilo uglavnom su inicijativa nekolicine progresivnih profesora zaposlenih na ALU.
Sistem skolovanja na ALU je neprilagodjen studentima, zastario je i sve se svodi na "ucenje zanata", a kreativnost bi se "k'o biva" trebala ispoljiti poslije zavrsene akademije (nakon postavljanja "etikete" na ledja studenta od strane strucnog kadra). Diploma nase akademije ne vrijedi dalje od Bihaca. Jos uvijek nemamo katedru za istoriju umjetnosti.
Godisnja izlozba udruzenja bh. umjetnika "Collegium Artisticum" je i dalje jedina kompetentna za uspostavljanje i uporedjivanje standarda i vrijednosti umjetnickog rada. "Podjela" ateljea je uvijek bila glavna tema ove organizacije. Reforma i bolje organizovanje ove institucije je neophodna.
Nacionalna bh. galerija i ostale javne galerije i dalje kubure s nedostatkom identiteta i nedostatkom "umjetnosti". Kako to da jedna odlicna kolekcija slika kakvu ima Nacionalna galerija BiH nikad nije izasla van granica Bosne i Hercegovine i na taj nacin promovisala nasu drzavu? Kako je moguce da nijedna institucija (izuzev SCCA) javno ne posjeduje kvalitetne informacije i podatke o svim BH umjetnicima koji nesto znace u zemlji i inozemstvu? Da li ljudi koji rade u Ministarstvu za kulturu znaju ko su nasi umjetnici i sta oni zapravo rade? Imaju li njihove telefone i adrese?
Koji je to nacin na koji bi prosjecan turista ili organizator nekog svjetskog umjetnickog bijenala mogao dobiti informacije o bh. umjetnosti i umjetnicima? Kome da se obrati za konkretnu informaciju? Koje su to bh. izlozbe koje gostuju po evropskim muzejima i nacionalnim galerijama? Nema ih. Gdje je karika koja nedostaje?
Najveci problem nase sredine je uvijek bio i ostao mentalitet. Jedini nacin da sacuvamo i ovo malo sto imamo jeste da promijenimo nacin razmisljanja i odnos prema nama samima. Moramo shvatiti da je jedini nacin da opstanemo u ovim teskim politickim okolnostima upravo dokazivanje svijetu da posjedujemo kulturu i da, sto je najvaznije, znamo kako da to pokazemo. Svaka samostalna i nezavisna evropska zemlja zna sta znaci imati svoj kulturni identitet i kako se postaviti u odnosu na druge (primjer: ucesce na Venecijanskom bijenalu ili bilo kojem drugom ). Samo promjenom kadrova, mukotrpnim radom i dobrom organizacijom se nesto moze postici. Jos uvijek nije kasno da nesto uradimo, u protivnom nas ponovo cekaju izolacija i mrak.
Nebojsa Seric Soba,
Amsterdam " (preuzeto iz Dana)
---------------------
..sjetih se ovog dobrog eseja nakon što vidjeh eksperiment na Dernek.ba fakinima.
..turbofolk, onaj Rambo Amadeusov

Samo sto niko nista ne radi,a svi se nešto žale..Kultura je sve sto su ljudi stvorili umom i radom, pa ona u BiH i jeste ovakva.
Osim ove Šobine ideje promjene kadrova, ja mislim da to u globalu treba da bude potpora znanju i odvajanju žita od kukolja

Koliko ste upoznati s "desavanjima" u BiH na planu umjetnosti, i zasto gradska raja ne posjecuje kulturne manifestacije kojih bude? Mislim ljude koje to iole zanima.(dosadno,demode,finansije,"sramota" ,nisu upuceni...
