stari serator wrote:
in the pants of an aids ridden junkie
enihu. film je popriliÄno razvodnjeniji u usporedbi s knjigom i fale neki likovi bitni...al jebigasad. cunningham se u knjizi jako trudio imitirati virginijin stil pisanja u mrs.dalloway, ter se pojavljuju isti likovi kao u toj knjizi, samo naravno prebaÄeni u suvremeni kontekst. i jebga, dab se razumjelo sve poveznice fakat je bitno proÄitat mrs.dalloway...i na stranu sad to Å¡ta je to zaista jedna od njenih napornijih knjiga. svojevrsni ptsp.
a Äekaj malo, ne može se ne referirati na nju, pa žena je napisala remek-djela narativnoga modernizma dvadesetog stoljeća. stream of consciousness anyone?
osobno, njena djela(pogotovo eseje i one polemiÄke knjižice) volim zbog smisla za humor i ironiju, daleko manje zbog feminizma ili te kenjkavosti koju spominjeÅ¡.
ugl. uzmi za primjer to the lighthouse, fantastiÄno mi je upravo to Å¡to je radnja smjeÅ¡tena u svijest likova, i generalno naÄin na koji se ona bavi vremenom je odliÄan. samo u dijelu time passes - za koji mnogi smatraju da je metafora rata - objektivno vrijeme i subjektivni doživljaj vremena svakog lika, osjećaj vlastite prolaznosti i beznaÄajnosti - Å¡to se more vidit recimo po malom detalju - tome kako se smrt mrs.ramsey spominje tako...usputno.
a da je bila paćenica...a jebiga, ne moÅ¡ reć da nije. žena je trpila Å¡ok za Å¡okom, pokopala i majku i oca i brata, za vrijeme prvog svjetskog rata i nakon svakog od tih Å¡okova je dobivala napadaje ludila i straviÄnih migrena od kojih niije mogla ni jesti, a kamoli pisati...i onda doÄ‘e drugi svjetski rat. i tu je stvarno mislila da viÅ¡e nema spasa. can you really blame her?
Login
Register
FAQ
Search
" 
