Page 2 of 2
Re: Pjesme...
Posted:
05. 07. 2010. 11:40
by Dukljanin
Alen Ginzberg
Sinoć usnih nekog kog ljubljah sedam dugi(ni)h proleća,
ali ne videh lica, tek tako znane manifestacije mu tela: z
znoj urin kožu oÄi fekalije spermu suze slinu sve u jednoj odori istog mrtvaÄkog u(l)kusa
Re: Pjesme...
Posted:
27. 07. 2010. 14:21
by Wooster
ITAKA
Kada kreneš na put za Itaku
zaželi da dug to bude put,
pothvata pun, opasnosti i saznanja.
Lestrigonaca, Kiklopa
i srditog Posejdona ne plaši se!
Na takve nikada naići nećeš
sve dok misao je tvoja uzvišena
i dok birana se osjećanja tiÄu tvoga duha i tvog tijela.
Niti Lestrigonce, nit Kiklopa
niti divljeg posejdona ti susresti nećeš
ako ne nosiš ih u samome sebi
i ako ih duša tvoja ne iznosi preda te.
Zaželi da dug to bude put
svitanja ljetnih pun
u koja ćeš - kolike li radosti -
ulazit u luke prvi put viđene.
Pred feniÄkim zastani tezgama
i snadbdij se finim stvarÄicama:
sedefom, koraljom, ambrom, slonovaÄom;
uzmi svakovrsnih razbludnih mirisa,
što više upravo raskošnih mirisa.
Pođi u mnoge gradove misirske
da uÄiÅ¡, i da pouÄiÅ¡ se kod mudraca njinih.
I na umu uvijek Itaku zadrži.
Stići na nju je tvoja sudbina.
Al' nipošto ne žuri na tom putu.
Bolje neka mnogo godina potraje
da na otok pristaneš kao starac
bogat onim Å¡to na putu stekao si
ne oÄekujući da Itaka bogatstvo ti dadne.
Ona ti je dala divno putovanje.
Bez nje ne bi ni krenuo na put.
No ništa ti više ona nema dati.
A ako je siromašnom nađeš, znaj prevarila te nije.
Mudar kakvim si postao i s tolikim iskustvima
shvatićeÅ¡ već Å¡to Itake znaÄe.
Konstantin Kavafi
Re: Pjesme...
Posted:
15. 10. 2012. 16:03
by Soundgarden
Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe skidati. Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove detinje duše. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati. Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati moju kožu s tvojom. Ne znam da li me shvataš: to nije prožimanje. To je umivanje tobom. Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje maštom. Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.