Evo jedna kratka anegdota, da izrazim moju ljubav prema stripovima: ratna ’94 cini mi se, i znate kako je bilo, dodju na vrata i kazu ti da imas 15 minuta da se pokupis i da razgulis iz kuce u kojoj si odrastao inace ode glava. Ali to nije poenta, bilo, proslo i ne ponovilo se. Uglavnom mozes ponijeti sa sobom onoliko koliko mozes nositi. Logicno, zar ne?
Mama, sestra, djed, majka spakovali neophodne stvari, odjeca i te cake, a ja momcina uprtio torbu koja je sigurno bila teska kao pola mene, samo stripovi unutra (vec tada sa 12 godina sam imao zavidnu kolekciju
). Mama me nije ni pokusavala odgovarati, jer je znala da bi bilo uzaludno. Nakon toga sam imao pun penis selidbi, ali ti stripovi su jos uvijek kod mene.
Sto se likova tice, mislim da tu postoji neka prirodna evolucija: sjecam se da sam kao djecacic trampio 1 Alan Ford za 2 Bleka, Zagora, Texa ili sta vec sa jednim starijim tipom, i kontao sam ono: “Jhoj, jesam mu sukn’o!†A par godina poslije toga ne bih se odvojio od Alan Forda ni da me je Glen Benton ljubazno zamolio za to u nekom mracnom corsokaku... Danas se mogu pohvaliti(ili kurciti, na stari dobri direktni bosanski) da imam citavu Dylan Dog kolekciju, koja je na italijanski, pa cu vam govno posudit’, sto kaze Djuro.
Dylana sam poceo citati kad sam se i na metal navukao, pocetkom gimnazije, i mogu samo reci da to za mene nije strip, vec pravi paralelni svijet, cista umjetnost. I novi brojevi ne gube na vrijednosti, sto je prava rijetkost danas. A Alan Forda sam prestao kupovati prije 3-4 godine, jer za razliku od Dylana novi brojevi, uz poneki izuzetak su strmoglavo pali. Ali zato ona stara izdanja, sve do kraja “mangia†serijala, su nesto nedostizno, sublimirajuce, uzviseno i bozanstveno. Hehe, sto ga momcina pricera..
Za kraj mogu reci sljedece: djeco citajte romane, jebo vas igrica!
Login
Register
FAQ
Search
meni se dobro svidio, samo trazite crvenu ediciju, ako uzmete cenziranu, ode story u qrac
).ma druna je boginja!
