U svojoj vjecitosti, kao i svom cutanju, noc je podjednako tuzna. U njoj se iskaljuje gnjev neznanoga.
Noc je prisustvo.
U gustoj magli misterije noci postoji nesto vasejano, prolazno, trosno i zlokobno. Zemlja se ne osjeca vise. Osjeca se neka druga stvarnost. Postoji neko ili nesto sto zivi u beskrajnoj i neshvatljivoj sjenci noci, ali ono sto tu zivi dio je nase smrti. Mrak je pritisak. Noc postavlja pravo neutudjivanja nad nasom savjescu. Postoje takvi uzasni i ozbiljni trenuci u kojima osjecam kako ono sto se nalazi iza nadgrobne ploce zadire u nase pravo.ovaj covjek vrijedi vise nego pola "onih" pisaca i pjesnika koji su fol obiljezili knjizevnost svog doba, domovine ili kojeg vise klinca... romanticarski vizionar, covjek protesta, glasan branitelj potlacenih, covjek koji je na najcistiji nacin slavio zensku ljepotu, zivot, vjeciti zaljubljenik u more (aaaaaaah) i zagledan u tajnu prirode i kosmosa, pjesme 1855. bivaju "obojene" panteizmom, elem meni najdraze.
Ono zbog cega obozavam ovog covjeka jest bas to divljenje prema tisini, prirodu i sutnji, stav prema svijetu koji nas po njegovom dubokom uvjerenju okruzuje rast po stupnjevima izmedju apsolutnog dobra i aps. zla, ono; najdublji mrak materije ~ najvisa svijetlost cistog duha... obozavam ga od Jadnika, Kontemplacija na rubu beskrajnog, Covjeka koji se smije do Crna Sunca...
Ti se glasovi cuju van i s one strane covjeka. Oni se izvijaju, padaju, povijaju, izazivaju bujicu zvukova, svirepo zaprepascuju ljudsku misao; sumor od koga hvata nesvjest, slican govoru koji je odista govor; to je napor koji ulaze vasiona da progovori, mucanje cudovista. Ovdje se, u ovom krecanju, nejasno ispoljava sve sto strada, trpi, podnosi, usvaja i odbacuje ogromne nerazumljive trzaje vasione... Jersey, 1855. (opis okeana usred plime i oseke)
misljenja?
Login
Register
FAQ
Search
