|
7.
U tri sata poslije ponoći Selver ustade ispod duplog pernatog jorgana. Go golcat, presijavao se u pet nijansi od mjeseÄine pune koja je isijavala i prosijavala kroz mutno okno prozora Å¡to se zdebljalo pri dnu.
Usta kriva prema dole, obrve se izvile ka gore. OÄi nikad gore. Žilavi vrat istresao sve Å¡to ima da se vidi. Selverov trbuh, bijel kao mladi sir, ispupÄen je stremio ka zemlji, a ispod njega – kamen klip stoji.
Ispod jastuka izvuÄe Erotiku presavijenu na stranici s oglasima i baci je na uzburkan jorgan. Zagleda se prijeteći u nju, pa se osmijehnu krvniÄki.
Otiđe do ormara i izbavi iz njega crnu svećenićku opravu što je prije više decenija đed unio u kuću pošto je odnio popu na kartama.
NavuÄe je. Skrila ga je potpuno. Å picastu kapuljaÄu namaÄe, i lica mu nestade. Erotiku uze – pogleda i proÄita ponovo. Napola lud, napola zbezumljen, agresivno je baci u ono isto ćoÅ¡e gdje je sveta knjiga ležala na miÅ¡jim govnima uvijenim u pauÄinu.
Otvori vrata i trkom preko polja upade u štalu. Upali lojanice što je ponio u džepu oprave i štalu obasja svjetlost.
Dvije krave stajahu jedna pored druge, Šarava i Brena. Između njih - isprepadane kokoši. Selver priđe Šaravi, skide kukuljicu, i pun bijesa upita: „Gdje je ON?“
Šarava odgovori tako što dohvati malo sijena i stade da ga preživa.
Selver odmahnu glavom, otpuhnu na nos, pa ponovi pitanje: „Miro, gdje je ON?“
Å arava ni slovca da bekne.
„Dobro... Može i tako...“, reÄe Selver i laganim korakom se uputi ka drugom kraju Å¡tale. Preturajući Ävornovate Å¡tapove, govorio je: „Ti Miro stvarno misliÅ¡ da sam ja budala... Ti misliÅ¡ da ja nemam mozga, jel tako? Ti, garant, misliÅ¡ da ćeÅ¡ se i ovog puta izvući tek tako? Jel? Ajde budi Äovjek jednom u životu pa priznaj majku mu... Reci: Jeste Selvere, jebala sam se sa svim i svakim iz Sambora, pa mi opet malo bi, pa sam se slikala gola i dala oglas u Erotiki, nadam se da ću nać preko toga joÅ¡ trista – Äetrista momaka da me dobro izjebu... Ajde, molim te eto... Budi bar jednom Äovjek, pa priznaj, reci mi otvoreno: Selvere, kurva sam, i hoću da mi koristiÅ¡ sve vrste seksulalnih pomagala... Ma ja! Boli tebe Ä‘on za mene! Ko sam ja, budala obiÄna, pa da ti meni polažeÄ‘ raÄune, jel tako? Dobro Miro. Nek ti bude.“
OdabravÅ¡i jednu naroÄito kvrgavu i tvrdu grabovu motku, Selver priÄ‘e Å aravi i stade s njome njoj pred glavu. Gledao je par trenutaka dok je razina bijesa sve viÅ¡e rasla potresajući mu napeto tijelo.
„Ti misliÅ¡ da ćeÅ¡ me zajebati s tim svojim jeftinim trikovima... Kobajagi sjediÅ¡ sa prijateljicama... Kaficu pijete kažeÅ¡, heh... Miro, Miro... Lijepo je meni majka govorila: Ispod Mire, sto Ä‘avola vire... A ja – svoje pa svoje! Nema miraz – nek nema, daj da se ženim! Nije djevica – nek nije, daj da se ženim! SvaÅ¡ta se priÄa – nek se priÄa, daj da se ženim! I oženih se ja bome... I to kako!“
Napravi malo pauzu i jetko se zagleda u dobroćudne Å aravine oÄi. Trznu se kao iz nekog bunila i dreknu:
„ŠTA!? JA NISAM NORMALAN!? O SUNCE TI JEBEM...“
Raspalio je motkom po nesretnoj kravi iz sve snage, praveći joj krvave uboje po vratu i plećima. Å arava pokuÅ¡a da se povuÄe, ali bijaÅ¡e sputana lancem, tako da samo nemoćno trhnu na prljavi pod i tužno zamuka. Selver je odvali meÄ‘u oÄi tako jako da se Å¡tap slomio, a Å arava klonula pomućene svijesti. KokoÅ¡ke su se uplaÅ¡eno povukle na sredinu Å¡tale i tu kenjuckale sitna govna. Selver se okrenu ka njima i zagrmi:
„NAPOLJE!!! MRŠNAPOLJE MAJKU VAM JEBEM!!!“
Pa se zaleti meÄ‘u njih i silan džumbus napravi pri Äemu se grdno navrijeÄ‘a Mire Sodom sve dok posljednja kokoÅ¡ ne bi izbaÄena. Onda se okrenuo prema Breni:
„A TI? ŠTA TI ČEKAŠKOJE PIČKE MATERINE!?“
U pomućenoj glavi mu se uÄini da mu Mira neÅ¡to reÄe.
„MOLIM!? DA JE NE DIRAM!?“
Rukom poklopi sumanute krvave oÄi.
„Miro, ubiću te, života mi...“
Opet mu se uÄini da Mira neÅ¡to svoje. Selver se trznu i umiri u tegobnom grÄu. Prozbori tonom od kog bi se i Ä‘avolu krv sledila.
„Dobro Miro... Neka onda gleda...“
Jednim potezom Selver naÄini da ostane potpuno go. Napet kao strijela na struni Vinetuovog luka, kad je ovak iÅ¡ao da vrati puÅ¡ku sa srebrnim Äavlima Å¡to mu je neka bitanga od kauboja bijaÅ¡e ukrala, Å¡trÄao je Selverov crven i zaguljen kurac. RiknuvÅ¡i kao pravi luÄ‘ak, Selver u dva skoka preskoÄi do omamljene Å arave i turi joj kitu pravo u usta, sve vrijeÄ‘ajući Miru Sodom i grad Sombor.
Buncao je kojeÅ¡ta gubeći kontrolu, a onda najednom poskoÄi i dreknu se izopaÄenim, skroz naskroz zlim glasom: „E SAD ĆEÅ DA VIDIÅ KAKO SELVER JEBE!!!“
Sumanuti seljak dobi takvu energiju da skokom kao od Å¡ale premosti visinsku razliku izmeÄ‘u kravlje piÄke i njegovog topića. Pobode ga precizno i otprve, pa uhvativÅ¡i se kravi za kožu snažnim trazjima poÄe sasvim uspjeÅ¡no da je jebava.
Å arava ga istrpi neko vrijeme, a onda i njoj dozlogrdi, pa se ritnu i zbaci sumanutog Selvera koji pade golom guzicom ravno u svejžu balegu i igrom sluÄaja se tako uprlja da je liÄilo kao da je navukao nekakve gaće od tamne vune.
BaÅ¡ u tom trenutku na vratima se pojavi pijetao obasjan mjesecom. Iza njega su se gurale kokoÅ¡ke koje su izvijale vratove u želji da doznaju Å¡ta se to tamo deÅ¡ava. Pijetao se zagleda u Selverove oÄi i prijeteći razmahnu krilima.
„Tako znaÄi Miro... DOGOVIRLI STE SE DA ME UBIJETE!!!“
Pijetao se zaleti i skoÄi na Selvera s namjerom da ga kljucne u oko, ali ovaj se, potpomognut Äudesnom snagom luÄ‘aka, izvitoperi i izmaÄe opasnom napadu, pa se odmah furiozno razmahnu rukama u želji da nokautira napadaÄa.
Iako je bio bijesan i meÄ‘u svom živinom na glasu kao opasan siledžija kome niko živ niÅ¡ta ne smije, pijetao je u ovoj borbi izvlaÄio deblji kraj jer je po fiziÄkoj snazi bio znatno slabiji. Naspram jednog udarca kljunom koju je pijetao zadao Selveru u rame, Selver je njega pogodio pet puta pesnicom svud po tijelu. OÅ¡amućen pijevac je sve viÅ¡e posustajao, ali, kao pravi spartanski ratnik, nije odustajao, te je, iako obnevidio od krvi Å¡to mu je tekla iz krijeste preko oÄiju, pokuÅ¡avao da kljucne Selvera kako god. Selver ga najzad uspjede Å¡ÄeÅ¡ati lijevom za vrat, a desnom mu spuca direkt od Äega je pijetlu jedno oko odmah poplavilo i krenulo da se zatvara.
Ishod ove borbe bi neminovno završio pijetlovom dženazom da se u borbu ne umiješa Šarava.
VidjevÅ¡i dokle je stvar doÅ¡la, Å arava, iako niÅ¡ta nije vidjela, ritnu zadnjom nogom iz sve snage, uzdajući se iskljuÄivo u sreću, a ova je ne odbi i uÄini joj po volji. Kravlji papak ili kopito, ne znam taÄno, pogodi Selvera ravno u rebra i polomi mu ih izbivÅ¡i mu vazduh ili zrak iz pluća.
KriknuvÅ¡i kao muÄenik Selver ispusti pijetla i skljoka se na pod, a Å arava uÄini ogormne napore svom velikom tijelu i savi se tako da kad poÄe piÅ¡ati pogodi neprijatelja ravno u usta, a ovaj, zbunjen i oÅ¡amućen, zajeba se i ne skloni glavu, nego uze da se spaÅ¡ava od davljenja gutanjem.
PridigavÅ¡i se za zemlje s teÅ¡kom mukom, ćoravi pijetao pohita da iskoristi novonastalu situaciju. KukuriÄući psovke, izvuÄe posljednje atome snage i skoÄi da pogasi svijeće, raÄunajući na prednost borbe u mraku.
Obori prvu svijeću, svijeća se ugasi. Obori drugu svijeću, svijeća se ugasi. Obroi treću svijeću, svijeća se ugasi. VidjevÅ¡i Äetvrtu i petu svijeću gdje stoje na manjem razmaku, pijetao ambiciozno pomisli da jednom muhom ubije dva udarca, pa skoÄi i pokuÅ¡a kao Van Dam da udari nogama na lijevu i desnu stranu, ali stara poslovica veli Pruži se koliko ti ćebe seže, a pijetlovo bogme bijaÅ¡e kratko, te ih on jedva zakaÄi vrhovima kandži, od Äega se ove blago zateturaÅ¡e i polako padoÅ¡e neugaÅ¡ena. Upali se tako sijeno i plamen zaÄas stade da osvaja Å¡talu.
|
Login
Register
FAQ
Search
