...only yours stuff...
Posted:
06. 07. 2006. 17:10
by ~°~
...'ajd da malo razdrmamo ovaj stvaralacki corner... molim vas, ovdje postajte samo svoje stvari... od poezije pa na dalje... bez obzira sto ima tema sa poetry, vec je puna nekih Kovacica, Copica i tako tih folova... ...mislim i nadam se da moderatori nece imat nista protiv da prepostate svoje pjesme il' sta li vec ovdje... naravno, ako zelite...
...i hajd da raspravljamo o kvalitetu, senzibilitetu, iskrenosti i ostalom u tim nasim stvaralackim varijantama, a ne da spamamo... iako ce, naravno
, bit i takvih...
Posted:
06. 07. 2006. 17:13
by ~°~
...ev', 'vako, jedna ljubavna pripovjetka za pocetak...
21th Century Trubadur
ProÅ¡la je Varvara visoko uzdignute glave sa ostatkom, na vazduhu, sasusenog neÄijeg sjemena u lijevom kutu spoja dvije usne. ProÅ¡la je gipko, uroÄ‘enom estetikom oblikovanim pokretima, proÅ¡la je ispravljajući koljena dok pruža dalek i spor, znaÄajan korak, pa smjenjuje drugi. Grudi su, i za njenu skoro tridesetu, mirisale, ona je to znala, nisu bile velike, ali ni izmeljane prevelikom konzumacijom. Sasvim dovoljno, pomisli ona u tom Äasu, kad su ostale istroÅ¡ene, vrijeme je za moj slide show. A lice, lice je njeno bilo poetiÄno, mlado, ne ženino lice, djevojaÄko lice. Imalo je neÄega djeÄaÄkog Å¡to joj je omogućavalo stilske transformacije, ali i naklonost njenog pola. Ponekad joj je ta naklonost pasala, voljela je da koketira i seksualno aludira sa nekim ženama.
Stajao je Ormus spuÅ¡tene glave u parku, u novoj majici koju mu je mama kupila i koja mu je loÅ¡e stajala. Bio je sam, sa dvolitarkom pive u druÅ¡tvu. RazmiÅ¡ljao je o bijegu, maÅ¡tao o koži, o dugoj kosi, dovoljno dugoj Å¡to mu mama nije dozvoljavala, maÅ¡tao je da može pustiti svoju muziku dovoljno glasno u tri sata ujutro, o svojoj sobi, maÅ¡tao je o samo svojoj sobi, o samo svojoj gitari kojoj bi, od mukotrpno zaraÄ‘enog džeparca svaka tri mjeseca, najviÅ¡e tri mjeseca, mijenjao žice, uživao presviravajući na novim žicama dok prestanu da zveÄe, maÅ¡tao je o svom pojaÄalu lampaÅ¡u. O djevojkama Ormus nije maÅ¡tao. Nekako nije imao sreće sa tim stvarima, a, u stvari, duboko je potisnuo jednu traumu koju mu je jedna bitchy, ah, kako joj je bilo ime, da, znao joj je ime, napravila nekad, na plaži, u kampu kada je prvi put svoje sjeme izazvano blizinom bitchy-ine straviÄno bijele kože morao sa stidom strugati.
Ormus je digao glavu. NeÅ¡to je mirisalo. Mirisale su Varvarine grudi, ali to Ormus joÅ¡ uvijek nije znao. Do tog Äasa.
Ona je proÅ¡la i nije bila obiÄna. Bila je tako razliÄita od bitchy. Tako krhka, estetiÄna, gipka. Imala je tamniju kožu od bitchy, Äistiju. Imala je odjećnom sakrivenu upornu seksualnost. Od mirisa njenih grudi ne, nije osjetio komeÅ¡anje u meÄ‘unožju koje je prekrivalo par loÅ¡ih zakrpi na tolama. Osjetio je da mu se Äitav organizam komeÅ¡a. Ormus je imao 21-u.
-ImaÅ¡ upaljaÄ?- odjednom će ona
-Ja? UpaljaÄ?- preturao je Ormus već sa komeÅ¡anjem u meÄ‘unožju po lijevom džepu.
Znao je upaljaÄ je bio u desnom. Ako dvolitarku prebaci iz desne u lijevu ruku da bi
dosegnuo desni džep znao je dodirnuće je. Bila je tako blizu.
-Hajde! Jesi naÅ¡ao upaljaÄ?!- opomenula je ona prije Äasa prvog dodira. Taj Äas je bio
sada i Ormus je njen pogled morao izbjeći. Morao. Pružio je upaljaÄ. Stajao je u
hladnom dlanu kao da ima neku odbijaÄku ulogu. Kao da je tjera. To nije želio. Ona
je dugo gledala u dlan, Ormusu se Äinilo da je iznenaÄ‘ena. U Äasu kada je posegnula
za upaljaÄem on je zatvorio dlan pokuÅ¡avajući da ugrije upaljaÄ, da ugrije ruku. Za
nju. No, ona nije uzela upaljaÄ. Ona je snažno dograbila njegovu podlakticu.
Izvrnula onaj dio gdje majke oprobavaju toplotu mlijeka za svoju djecu. I pogledala.
-Å ta ti je to?-upitala je paniÄno
-Da vidim drugu!
Posegnula je za podlakticom druge ruke. Ormus nije dao.
-Ništa!- rekao je
-Kako niÅ¡ta? Od Äega ti je to? Žileta?!-
-Rekao sam ništa!- slagao je on s nevjericom zureći u vertikalne linije na svojoj
podlaktici. Još uvijek je stajala u njenoj ruci. Još jednom je otvorio dlan i ponudio.
-HoćeÅ¡ upaljaÄ ili ne?-
Ona nije ispuÅ¡tala njegovu ruku. Sa silinom nemogućom za njenu konstutuciju povukla ga je. Hodala je brzo, paniÄno, do klupe. Sjela je. Pružila ruku. Ormus je uzvratio. Sjeo. Njegova ruka u njenoj poÄela je da se grije.
-Ja sam Varvara-
-Ormus, drago mi je-
-Mmmmmm, Ormus, divno ime imaš! Znaš li ko je bio on?-
-Znam, mama mi je priÄala-
-Ja ću da te volim- presjekla je
-Ja ću da te volim, uvijek, stalno, uporno-
Pogledao je. Govorila je istinu. Znao je.
-Samo nemoj...- nije dovršila
Čas tišine bio je dug, uporan.
-Samo...-prekinuo je tiÅ¡inu. I u tom Äasu ga je bilo strah.
-Samo nemoj nikad više! Obećaj!!!-
-Neću..., neću ako ćeš me voljeti-
Ustala je. Ustao je i Ormus. Nije niÅ¡ta prva uradila. SaÄekala je da joj on uzme ruku, da toplim prstima naježi njenu kožu pokretom od zloba prema ramenu, da skloni ispale vlasi iz repa sa njenog vrata i da zaustavi ruku na drugom ramenu. Da vlada. Da je njegova. Krenuli su tako, u zagrljaju.
-Pratim te kući?-
-Da!- doÄekala je spremno.
-Ali, neću moći ostati! Mama se uzruja. Već sam trebao biti kući.-
-Dobro- sterilno je odvratila. Mislila je da je kraj.
KoraÄali su. Kratko je trajalo. Ona je uÅ¡la istrgnuvÅ¡i se iz njegovog zagrljaja. Grubo. PokuÅ¡ao je poljubiti. Grubo, mislila je. Ali bolje, pametnije.
Ormus se vraćao kući. Ne, vraćao se u park. ZaÅ¡to je onako odbila poljubac. Možda je udata, možda ima djecu. Valjda bi spomenula. Samo je rekla da radi. Puno. Da dobro zaraÄ‘uje. Ali, rekla je da ga voli. Da će ga voljeti uporno. Bilo je stid, starija je puno. I ja sam glup. Bezveze je odmah. Prolazio je pored pekare. Å iptarski hljeb uvijek najbolje miriÅ¡e. Kupio je vruć. I vratio se u park. Sjeo na istu klupu. Tamo gdje je ona sjedila. Mjesto je bilo toplo. Okolno sivo rastinje mirisalo na nju. Od pokuÅ¡aja da izvadi hljeb iz mokre kese u ruci je ostao samo vlažni papir. Izrezan nožem. Otkinuo je malu, debelu hemijsku olovku sa svežnja kljuÄeva. I poÄeo. Da piÅ¡e. Nije ni Äitao Å¡ta. Samo je pisao. Kada je papira ponestalo, odustao je. I poÄeo da trÄi. Brzo, silovito. Ipak, predugo je trajalo.
Varvara ga je vidjela. IstrÄala u avliju. Pokucaće. Doći će. Sada ga neću odbiti. Divan je. Nikad viÅ¡e ga neću odbiti. PoetiÄan. No, od Ormusa je samo ostao vlažan papir. Natopljen suzama, vjeÄno je vjerovala. ÄŒitala je. ÄŒitala iznova. Sve te rijeÄi. Ponovo. I ponovo. Svu tu ljubav. Sada i mene voli. Uvijek. Stalno. Uporno. UÅ¡la je u sobu. Å kripa vrata. Mjesec. Papir. Žilet. Sad mogu. Sad treba. Nema se viÅ¡e Å¡ta reći. Znala je da je razlog banalan, a u isto vrijeme sa vanrednim znaÄenjem. U istoj noći neÄije sjeme u ustima i poema trubadura. Ispunila je svoju ulogu. Bila je muza. Dovoljno. I previÅ¡e. TeÅ¡ko za izdržati.
Pretvarala se da spava. Njemu su suze u pogledu Äinile nju joÅ¡ manjom, užasnijom, sasuÅ¡enijom. Neće je buditi. A Å¡ta bi joj dao. Å ta bi joj rekao. Neće je buditi. KomÅ¡ije su mu rekle. Jutros. Prije predavanja. DotrÄao je. Pustili su ga da uÄ‘e. Neka baba sa brkovima u bijelom mantilu mu je rekla da nema nikoga. Da je sama i vrlo poznata osoba. Da nije iz ovog grada. On je pokuÅ¡avao da utopli njenu ruku. Suzama milovao njeno lice, grudi koje su mirisale na jod ili neÅ¡to sliÄno. Dugo je sjedio. I tek na kraju znao da ona neće da otvori oÄi. Da joj je teÅ¡ko. Da želi samoću. To ga je podsjetilo. To ga je podsjetilo na Äas kada je on želio samoću. Ista bolnica. Jod. Mamine optuživaÄke rijeÄi i tatin plaÄ. Pobjegao je.
ProÅ¡la je Varvara u sakou dugih rukava. Mislila je kako svako na ovoj žegi misli da je narkomanka. Zavoji su svrbili. PoÅ¡la je preÄicom kroz park. Vidjela ga. Vidjela nju. Bila je divna. Bila krhka, poetiÄnog lica, estetiÄna. Divna. Držali su se za ruke. Zaboljelo je. Ali i ispunjavalo. Zaista ispunjavalo. Moj trubadur je spreman za svijet. Za ženu. Za muze. Å to je viÅ¡e boljelo to je viÅ¡e ispunjavalo.
***
Stajao je Ormus. U koži. Bio je u muškom društvu. Park. Noć. Zezanje i šuplja o gitarama. Dvolitarke u rukama.
PreÄicom je prolazila Varvara. Ne tako gipko kao ranije. EstetiÄnost koraka nije bila onako proraÄunata. ViÅ¡e spontana. OpuÅ¡tena. Nosila je teret. Dva sina u dvije ruke. Tople ruke. PrvoroÄ‘eni se zvao Ormus i bio joj je mnogo draži. Stidila se te misli. Ukoravala se zbog toga.
Nije ga vidjela. On je stavio tople ruke na njena ramena. Nježno i upozoravajuće. Stao je ispred nje jednim polukružnim pokretom. I poÄeo da miluje njenu djecu, njene djeÄake. Da ih ljubi. Ormus je odgovorio. Pružao ruÄice. Smijao se. Vanja je bio ljubomoran na brata.
NiÅ¡ta nisu rekli. Samo su se gledali dugo dok Ormus nije ispetljao ruke iz duge kose svog tridesetogodiÅ¡njeg imenjaka. Pritisak je parao grlo. Suze. Tuga. Ljubav. Bol. Sve. U tom Äasu.
Varvara je nastavila. Ormus vratio društvu.
-Dobra piÄka! ZnaÄi, karaÅ¡ dobre starke!- dobaci jedan
Prvi i posljednji put je rekao istinu koja se u takvim prilikama ne izgovara.
-Muza se kara samo rijeÄima trubadura!!!- brecnuo se zažalivÅ¡i Å¡to otkriva svoju bit
-Aaa, jarane, kakve muze, kakvi trubaduri?!! Tebi starka o glavi radi, vidim ja!!!-
Uslijedio je prolom smjeha. Nije odgovorio. Uostalom, to nije bilo daleko od istine.
Znao je da ga voli uvijek, stalno, uporno.
Znao je da i ona zna.
To je bilo dovoljno.
Posted:
06. 07. 2006. 17:18
by ~°~
...prepostano...
mmmmmmmm poetry poetry
...smijeh Nervosa Dementis
Tarem samorosnu krv sa butina
...bizarna strast...
aaah...tarem...
...samodovoljnost
...osamu
...grijeh
teror mi tuđeg...
...smrdljivog
...stranog
teror mi tuđeg prlja bijelo...
...utire moć
...smijeh Nervosa Dementis
TrÄim za konekcijama
...bizarna strast...
hmmm...progonim...
...miris rijeÄi
...ostatke
...profile
poetiÄno mi tuÄ‘e
...tamjanovo
...moje
poetiÄno mi tuÄ‘eg prinosi svjetlo
...daje moć
...smijeh Nervosa Dementis
Tare mi nedoraslo sjeme sa butina
...bizarna strast...
aaah...tare...
...impotentnost
...blasfemiju
...grijeh
teror mi tuđeg...
...smrdljivog
...stranog
teror mi tuđeg prlja bijelo...
...utire moć
...smijeh Nervosa Dementis
Bježim od konekcija
...bizarna strast...
hmmm, Äupam...
...miris rijeÄi
...ostatke
...profile
isprazno mi tuđe
...fekalijski
...njihovo
isprazno mi tuđe filtrira krv
...posljednji put utire moć
...hmmm... i dalje Äežnja za Luciferovim sedlom...
...aaah... i dalje smijeh Nervosa Dementis...
P.S. posveceno svim samozadovoljivacima
Posted:
06. 07. 2006. 17:20
by ~°~
...prepostano...
...jedna dijaloska poema posvecena onima koji traze...
ono Traži Ygdrasil
...a šta si tražila
...Ygdrasil
...i
...rekoše mi da je u ovom pravcu
...pa, je li
...ne znam, ti si me prekinuo
...nisam te prekinuo, pomažem ti
...pa, haj' mo onda zajedno
...zajedno, Å¡ta
...tražit Ygdrasil
...aaa, ja ne mogu
...zašto, kada si rekao da ćeš pomoći
...ja sam već tražio
...i
...našao sam
...pa, dobro, bar mi reci gdje je
...ne mogu
...zašto
...Ygdrasil svako traži sam
...ali, rekao si da mi pomažeš
...pa, pomažem ti
...kakva je to pomoć
...
...nije mi to nikakva pomoć, samo me zadržavaš
...
...ti NEĆEŠda ja nađem Ygdrasil, ti hoćeš da budeš JEDINI koji je našao Ygdrasil
...dobro, šta hoćeš od Ygdrasila
...mmm, želim sve, sve da mi da
...sta, sve
...želim...želim...želim moć, želim mudrost, želim vlast, želim laž, želim istinu, želim ljepotu, želim glib, želim tajnu, želim simbol, želim vjetar, želim strast, želim tamu, želim svjetlost, želim vodu, želim tlo, želim atome, subatome, želim misao, želim namjeru, želim život, želim smrt...
...wow, wooow, stani, pa to je, otprilike, sve Å¡to Ygdrasil ima
...a kako ti znaš
...pa, rekao sam ti da sam našao Ygdrasil
...dobro, onda...šta ima veze...šta ima veze što hoću sve to
...nećeÅ¡ dobit, moraÅ¡ se odluÄit
...kako misliš
...moraÅ¡ se odluÄit za neÅ¡to od toga
...kako misliš nešto...mislim, kako ću izabrat samo NEŠTO od ovoga
...samo neÅ¡to, inaÄe, niÅ¡ta od Ygdrasila
...obećavaš
...obećavam
...dobro... ... ... hoću... hoću, hoću ljubav
...ne može
...a, Å¡to
...ljubav nisi ni navela
...pa, dobro... nema veze... nisam se odmah sjetila
...možeš izabrati među onim što si navela
...SAMO među onim što sam navela
...samo
...pa, dobro... ...
...jesi li se odluÄila
...evo, evo... ...nemoj da me zbunjuješ
...
...hoću MOĆ
...dobro, dobićeš
...kad
...sljedeći put kad sretneš Ygdrasila
...kako misliš sljedeći put
...
...kako misliš sljed...
...
...hej, nemoj ići, nemoj ići... molim te... nemoj ići...
...
...nemoj ići...
...
...Ygdrasileeeeeeeeeee
Posted:
07. 07. 2006. 00:37
by Rooster
jel samo poezia u pitanju????????
Posted:
07. 07. 2006. 02:59
by Frau
PROGON
Kad u dvoru
Zadah leša omami dvorane
I smrt izdanke svoje pusti...
Kad crni cvet pokaže vreme polaska
Ja ostat ću ovde i
Pod korovom se skrivati
Od pogleda anđela...
I dok dvori postaju mraÄni
I vatra proždire dan
Vidim da mrko promatra bog
Zemlju kojom vlada strah...
Dok istina tone sa sumnjom
I zima dolazi divlja
Ostajem pod mesecom
Dok dvor ne zamre sav...
Dan beo i pust
Bez sunca na istoku mrtvom
Kroz kišu jada doziva noć
I borbu do smrti...
Jeza okova podanike duhovnog spasenja
I sumorno zapoÄe Äin
Kojim sve beznadežno gubi milost...
Dolazi tmina
I svetlosti konaÄni pad
U vetru Äujem glasove onih
Što napustiše ovaj jad...
Seme razdora vodi
Uskogrudne duše put lađara
I na ruševinama njihove sreće
Gradi spomenik svoje pobede...
Na obrazima uvelih duša
Zavapi rumenilo srama
I prozirnim koracima
Krenuše jezerom zaborava
I zauvek izgubiše trag...
Posted:
08. 07. 2006. 01:58
by Rooster
cocainum.mood wrote:
Rooster wrote:
jel samo poezia u pitanju????????
nije, mislim da može i poezija.
e jeb ga,da je poezija u pitanju možda bi se i oglasio.Ovako,ništa.....
Posted:
08. 07. 2006. 03:26
by Rooster
pardon ja ne diram u poeziju
Posted:
09. 07. 2006. 00:07
by Rooster
najbolje bi bilo da to ti mene pitaš....
Posted:
09. 07. 2006. 21:01
by ~°~
moram se kalit
ako me gledas u tom svom hoces i ti mene maniru
reci cu ti ostro, pogledom, da nije bitno
takav brojis nesto do cega, cega
kakvih sati
ako me pitas u tom svom moram znat maniru
reci cu ti da je rijec o stravicnoj hladnoci
takav moras preturat kosti u glasnoj tisini
tih urlika
ako me trazis u tom svom predvidljivom maniru
reci cu ti potragom da nista ne dobijes
takav cilj nije dosta onda kad stignes
jedan od mnogih
ako me rusis u tom svom nadobudnom maniru
reci cu ti osvetom na sebi gradi se na meni
takav dvoboj sladji mi je od tudje krvi
a krv je znanje
ako me usmrtis u tom svom moram se kalit maniru
reci cu ti vapeci hajde jos
takav uzitak mali je za nekoliko puta
taj uzitak potpun je nakon svih vremena
Posted:
10. 07. 2006. 17:51
by /
huh
...trazila sam te u ocaju i nasla te u istom gorem.sad sebe zavaravam da hocu sama,a u sustini trazim tebe da me razumijes. za mene si jos uvijek tu. napravim te iz praznine,a ne mogu da ti udahnem dusu. srca nam trule. nada se ponekad tesko vari. odustajem,slabost necu da vidis. toliko nisi zasluzio...
eto ga,valjal?
Posted:
11. 07. 2006. 00:43
by ja nisam normalna!
ne znam zasto ovo radim
ne ocekujem i ne trazim nista
samo osjecam potrebu da ti se javim
i to je sve...
je li to tako samo sad, danas
hoce li ovaj osjecaj trajati ili je to samo privremena potreba za
tvojom paznjom...
volim te...
ne bojim se reci sto osjecam prema tebi
nema tu nista sto ti ne znas...
ali bojim se tvoje reakcije
odnosno "NEreakcije"....
ma to mi sad i nije vazno
dan mi je bio los i trazim uzroke
bezbroj ih je
trazim lijek
SAMO JE JEDAN...
vise mi nije vazan ni moj ponos....
.....................
hvala ti
Posted:
11. 07. 2006. 01:00
by -progressive-
ja nisam normalna! wrote:
ne znam zasto ovo radim
ne ocekujem i ne trazim nista
samo osjecam potrebu da ti se javim
i to je sve...
je li to tako samo sad, danas
hoce li ovaj osjecaj trajati ili je to samo privremena potreba za
tvojom paznjom...
volim te...
ne bojim se reci sto osjecam prema tebi
nema tu nista sto ti ne znas...
ali bojim se tvoje reakcije
odnosno "NEreakcije"....
ma to mi sad i nije vazno
dan mi je bio los i trazim uzroke
bezbroj ih je
trazim lijek
SAMO JE JEDAN...
vise mi nije vazan ni moj ponos....
.....................
hvala ti
NEerekcije mislis
Posted:
11. 07. 2006. 01:09
by ja nisam normalna!
haaaaaaaaaaaa
SHAME ON YOUUUUUUU!!!!!!!
Posted:
11. 07. 2006. 01:12
by -progressive-
ja nisam normalna! wrote:
haaaaaaaaaaaa
SHAME ON YOUUUUUUU!!!!!!!
bikoz??
Posted:
11. 07. 2006. 01:29
by ja nisam normalna!
pa prva stvra
sto je autor htio reci
e ono sto si ti napisao definitivno mu nije bilo na pameti
a druga stvar SHAME ON YOUUUUUUUU!!!!!!!!
i netjeraj me da spamam vise
Posted:
11. 07. 2006. 01:46
by -progressive-
ja nisam normalna! wrote:
e ono sto si ti napisao definitivno mu nije bilo na pameti
a....od kad nisi ono partijala iii....grmhh??
Posted:
13. 07. 2006. 12:10
by ~°~
...aaaaaaa, fino, fino
...napokon se zahuktava... mislila sam da cemo Varga i ja ostati jedine... neka, neka, samo stvarajte...praznite se... sve je super ako je iskreno (koliko to moze biti)...
...
Posted:
14. 07. 2006. 00:04
by ~°~
onaj vrÅ¡ak ognjenog sjeÄiva
tako se uklapa u ono raskinuto meso
a mi hoćemo još još
sve dok se ne proširi
ne poÄne
iznjedrit ona silna voljenoprezrena lica
i mi brojimo
ona mrskovoljena lica
tako ih puno
kao nesmirene nakaze osvajaju
što se osvojit ne može
i onda nas ponos opomene
treba ih istjerat
sve sve
i baš kada mislimo da su izgnani
pojavljuju se novi
kaÄe se za meso
prolaze uz vršak
do onog mjesta onog mjesta
i onda
kada viÅ¡e nemamo gdje Äupati
roviti
nastane se
i onda ponovo poÄnu željeti
materijalizaciju
mirise
okuse
misli
i onda mi vjerno ne damo
osorno ne damo
a oni sa onim svojim poluorganizmima
traže i dalje
daj daj
nagone na nakanu
potragu
spajanje
razgovore
tuge
i varljive sreće
a mi a mi
Äekamo mir
Äekamo samoću
Äekamo mrtav dan
Äekamo mrtvu noć
Äekamo kameni tron
Äekamo zaustavljeno srce
Äekamo hladni nedah
Äekamo da i oni umru
Äekamo da umru
da nas nema
da ih nema
a onda
valpurgijska svijetla noć
kojoj prethodi još mrži dan
i materijalizacije
mirisi
okusi
misli
silna voljenoprezrena lica
silna mrskovoljena lica
i srca
i svima se zaklinjemo na vjernost
i oni to Äine
a osveta
a mir
a samoća
nikad više nikad više
onaj vrÅ¡ak ognjenog sjeÄiva
tako se uklapa u novo raskinuto meso
a mi gmižemo
uz vrÅ¡ak sjeÄiva
i osvajamo ono što se lako osvojit može
...onima koji su se umorili...kojima je dosta...
Posted:
14. 07. 2006. 00:14
by sistematizacija
to mala,xtra zaista...imas respektod mene