Alkoholicarski maraton smo zapoceli u Fostersu, onoj jedinoj normalnoj birtiji, gdje se jos jednom utvrdilo koliko je normalna jer je u po frke zenska nokautirala tipa, a mi smo uzivali u zvuku polomljenih flasa.
Buduci da je to trebala biti nasa posljednja noc na kraju svijeta, ja sam odlucila da zakljucim svoj boravak tamo onako kako sam i zapocela prve noci-mortus pijana. Nakon sto smo docekali last call u Fostersu, krenuli smo kuci, ne znajuci ko je vise 'pripit'.
Od Dana smo dobile cvijece, koje je uscupao iz vaze u baru
Usput je Libijca priroda zvala
Pokusali smo imitirati Shiteatera, ali kako nismo nasli wc skoljku nigdje usput, uzeli smo ovaj komad plastike
Tu noc je zavrsila u kuhinji pored kante sa smecem, a ujutro je misteriozno nestala, tako da ne znamo sta se desilo s njom
Onda smo se dosli gdje se maraton nastavio, a ja sam bila maskota veceri jer sam plesala bez prestanka....morala sam izbaciti visak jebene energije koja nije dala da mirno sjedim. Ali, hajd sto sam ja plesala, nego sto sam se svima ostalima tovarila da plesu. To je bila komedija
Ovo ja zovem iducu zrtvu da plese jer se Libijac jadan smorio
Ovo pijana mu objasnjavam neke stvari, dok mi on umire od smijeha
Nakon sto su se strasti malo stisale i ja se dozvala, izvinjavala sam se svima sto sam ih zlostavljala svojim dosadnim nagovaranjima da plesu sa mnom
Bez obzira na sve, Libijcevi cimeri su izjavili da se nisu onako zabavljali u posljednjih pet godina
Valjda nisam radila nesto cega se opet ne sjecam
Otprilike u 8h ujutro situacija je bila slijedeca:
Medjutim, najbolje od svega je bilo trazenje jointa u kesama za smece koji je ostao od prethodne veceri i koji je bio u kutiji od cigara, a koju smo nas dvije bacile u smece, ne znajuci da je joint unutra
Bio je to najukusniji joint ikad sa svim onim opojnim aromama
Login
Register
FAQ
Search
