Miljenko Jergović - Fudbalska krađa
Posted: 20. 02. 2010. 01:55Imena nogometnih sudaca izgovarala su se uz neizostavan dodatak mjesta iz kojeg dolaze. Niko nikad nije rekao samo DuÅ¡an Maksimović, nego su svi uvijek govorili - DuÅ¡an Maksimović iz Novog Sada, pa Hamid Ihtijarević iz Sarajeva, Marijan Raus iz Varaždina, Stipe Glavina iz Klisa, Damir Malovinović iz Rijeke, Lado JakÅ¡a iz Ljubljane, Osman Jusufbegović iz Sarajeva... A bio je i jedan TrajÄe MaÄ‘oski iz Tetova. Taj MaÄ‘oski sudio je utakmicu "Dinamo" - "ŽeljezniÄar" u Zagrebu jedne od onih nekih godina poÄetkom ili sredinom osamdesetih. Igralo se peto ili Å¡esto kolo, "Dinamo" je prethodno izgubio većinu utakmica i nalazio se pri dnu tabele, a "Željo" je imao svoje proljeće, pa je nakon prvog poluvremena vodio s 2:0. Onda se u poluvremenu neÅ¡to dogodilo, MaÄ‘oskom iz Tetova neko je neÅ¡to rekao i dao ili mu niko niÅ¡ta nije rekao i dao, nego je Äovjek ispravno shvatio da viÅ¡e vrijedi pobjeda "Dinama" na domaćem terenu od joÅ¡ jednog uspjeha "Želje" u gostima. Sudio je "Dinamu" jedan, pa drugi, pa treći penal, sve dok ih nije bilo toliko da su domaći napokon mogli pobijediti.
Bila je to jedna od najvećih, a možda i najveća kraÄ‘a u povijesti domaćeg prvoligaÅ¡kog nogometa. MeÄ‘utim, o njoj se po novinama nije pisalo, niti su se "Željini" igraÄi jako bunili. ZagrebaÄke novine slavile su pobjedu Blaževićevih deÄkiju Äiji je trener joÅ¡ uvijek nosio svoj bijeli Å¡al, sarajevske novine nisu htjele puno talasati, valjda da se ne bi posumnjalo u naÅ¡u lojalnost Jugoslaviji, a jedinu kritiku posla koji je obavio TrajÄe MaÄ‘oski iz Tetova objavile su beogradske VeÄernje novosti iz pera svoga zagrebaÄkog dopisnika. "Željo" je bio mali i nevažan klub i nije imao utjecajne navijaÄe koji bi se u svim tim beogradima, zagrebima i sarajevima borio za njegova prava. U naÅ¡oj je povijesti on jedini mogao biti prvak i ispadati iz prve lige.
One godine kada je posljednji put ispao, u posljednjem su mu kolu "ÄŒelikovi" navijaÄi skandirali onu banalnu djeÄiju pjesmicu: "Željo u napad, druga liga zapad". Gol koji je "Želju" izbacio iz prve lige je, ako sjećanja opet ne varaju, zabio KaraÄ, utakmica je prenoÅ¡ena na televiziji, a igraÄi u plavom su pognutih glava napustili teren, jer je "Željo" bio jedini klub oko Äijeg se povratka u druÅ¡tvo najboljih neće angažirati Å¡ira druÅ¡tvena zajednica. Katkad se javno znalo postaviti i pitanje trebaju li uopće gradu Sarajevu dva prvoligaÅ¡a, kad ih nemaju ni Ljubljana, Skoplje, a Äesto ni Zagreb.
NavijaÄi drugog sarajevskog kluba imali su dobrih razloga da vjeruju kako je naÅ¡ grad dobio ime po istoimenom nogometnom klubu. FK "Sarajevo" donijelo je prvu Å¡ampionsku titulu u Bosnu i Hercegovinu. Bilo je to u sezoni u kojoj je "Sarajevo" slavilo 20, a "ŽeljezniÄar" 45 godina postojanja. Ta titula bila je krunski dokaz da je boja fesa - boja dresa u temelju naÅ¡eg suvereniteta i da je Sarajevo općenito bordo grad, dok je plava boja "Želje" tek trag davnog, zauvijek proÅ¡log vremena u kojem je nebo ljudima bilo jedina domovina. Igrom sluÄaja ili zbog Äudnog i neobjaÅ¡njivog ritma u kojem su se kroz povijest izmjenjivale mode, bordo boja je nakon te prve Å¡ampionske titule uÅ¡la u modu. PoÄcetkom sedamdesetih devedeset posto kauÄa bilo je tapecirano bordo presvlakama, pojavila su se bordo Alhosova odijela s reverima od vakcine do vakcine, a neÅ¡to kasnije su umjesto buba boje bijele kafe svijetom poÄeli krstariti prvi bordo "golfovi", a prije njih i bordo "peugeoti 404". Kada jednom izaÄ‘e iz mode, bordo boja postat će znakom loÅ¡eg ukusa i to će ostati sve do danas, tako da je na kugli zemaljskoj danas teÅ¡ko i naći bordo dresove nekog nogometnog kluba. Boja dresa FK "Sarajevo" danas se Äini planetarno jedinstvenom pojavom.
Dva sarajevska nogometna prvoligaÅ¡a dijelili su grad po nevidljivoj crti kojom su podijeljeni svi pravi i ozbiljni gradovi svijeta. FK "Sarajevo" je poput "Reala" bio kraljevski klub, ponos i dika politiÄke elite i ljudi koji su vjerovali da se uspjeh u životu moze izraziti novcem, dok je NK "ŽeljezniÄar" bio klub radniÄke klase, starosjedilaca i ljudi koji bi sami sebe proglasili starosjediocima. Nedavno je jedan uvaženi lokalni ekspert sasvim taÄno navijaÄe "ŽeljezniÄara" proglasio autsajderima, Å¡to je povijesno precizna odrednica: ako niÅ¡ta drugo, a onda je katastrofa protiv "Videotona" potvrdila da "Željo" kao i svaki drugi autsajder gubi važne utakmice, one koje se dogode jednom u povijesti. S druge strane, "Sarajevo" do tih utakmica nikada nije ni doÅ¡lo, pa ni klub, ni njegovi navijaÄi se ne mogu nazvati autsajderima.
Vratimo se na kraju TrajÄetu MaÄ‘oskom iz Tetova: ono Å¡to je uradio "Želji", on ne bi smio uraditi ni "Hajduku", ni "Olimpiji", ni "Zvezdi", ali bi smio uraditi "Sarajevu". Samo da je to uradio "Sarajevu", barem bi novine pisale o kraÄ‘i, dok je ova skromna historiografska biljeÅ¡ka ujedno i prvi sarajevski pisani trag o tome kako je MaÄ‘oski iz Tetova pokrao "Želju".
samo nek se zna
Bila je to jedna od najvećih, a možda i najveća kraÄ‘a u povijesti domaćeg prvoligaÅ¡kog nogometa. MeÄ‘utim, o njoj se po novinama nije pisalo, niti su se "Željini" igraÄi jako bunili. ZagrebaÄke novine slavile su pobjedu Blaževićevih deÄkiju Äiji je trener joÅ¡ uvijek nosio svoj bijeli Å¡al, sarajevske novine nisu htjele puno talasati, valjda da se ne bi posumnjalo u naÅ¡u lojalnost Jugoslaviji, a jedinu kritiku posla koji je obavio TrajÄe MaÄ‘oski iz Tetova objavile su beogradske VeÄernje novosti iz pera svoga zagrebaÄkog dopisnika. "Željo" je bio mali i nevažan klub i nije imao utjecajne navijaÄe koji bi se u svim tim beogradima, zagrebima i sarajevima borio za njegova prava. U naÅ¡oj je povijesti on jedini mogao biti prvak i ispadati iz prve lige.
One godine kada je posljednji put ispao, u posljednjem su mu kolu "ÄŒelikovi" navijaÄi skandirali onu banalnu djeÄiju pjesmicu: "Željo u napad, druga liga zapad". Gol koji je "Želju" izbacio iz prve lige je, ako sjećanja opet ne varaju, zabio KaraÄ, utakmica je prenoÅ¡ena na televiziji, a igraÄi u plavom su pognutih glava napustili teren, jer je "Željo" bio jedini klub oko Äijeg se povratka u druÅ¡tvo najboljih neće angažirati Å¡ira druÅ¡tvena zajednica. Katkad se javno znalo postaviti i pitanje trebaju li uopće gradu Sarajevu dva prvoligaÅ¡a, kad ih nemaju ni Ljubljana, Skoplje, a Äesto ni Zagreb.
NavijaÄi drugog sarajevskog kluba imali su dobrih razloga da vjeruju kako je naÅ¡ grad dobio ime po istoimenom nogometnom klubu. FK "Sarajevo" donijelo je prvu Å¡ampionsku titulu u Bosnu i Hercegovinu. Bilo je to u sezoni u kojoj je "Sarajevo" slavilo 20, a "ŽeljezniÄar" 45 godina postojanja. Ta titula bila je krunski dokaz da je boja fesa - boja dresa u temelju naÅ¡eg suvereniteta i da je Sarajevo općenito bordo grad, dok je plava boja "Želje" tek trag davnog, zauvijek proÅ¡log vremena u kojem je nebo ljudima bilo jedina domovina. Igrom sluÄaja ili zbog Äudnog i neobjaÅ¡njivog ritma u kojem su se kroz povijest izmjenjivale mode, bordo boja je nakon te prve Å¡ampionske titule uÅ¡la u modu. PoÄcetkom sedamdesetih devedeset posto kauÄa bilo je tapecirano bordo presvlakama, pojavila su se bordo Alhosova odijela s reverima od vakcine do vakcine, a neÅ¡to kasnije su umjesto buba boje bijele kafe svijetom poÄeli krstariti prvi bordo "golfovi", a prije njih i bordo "peugeoti 404". Kada jednom izaÄ‘e iz mode, bordo boja postat će znakom loÅ¡eg ukusa i to će ostati sve do danas, tako da je na kugli zemaljskoj danas teÅ¡ko i naći bordo dresove nekog nogometnog kluba. Boja dresa FK "Sarajevo" danas se Äini planetarno jedinstvenom pojavom.
Dva sarajevska nogometna prvoligaÅ¡a dijelili su grad po nevidljivoj crti kojom su podijeljeni svi pravi i ozbiljni gradovi svijeta. FK "Sarajevo" je poput "Reala" bio kraljevski klub, ponos i dika politiÄke elite i ljudi koji su vjerovali da se uspjeh u životu moze izraziti novcem, dok je NK "ŽeljezniÄar" bio klub radniÄke klase, starosjedilaca i ljudi koji bi sami sebe proglasili starosjediocima. Nedavno je jedan uvaženi lokalni ekspert sasvim taÄno navijaÄe "ŽeljezniÄara" proglasio autsajderima, Å¡to je povijesno precizna odrednica: ako niÅ¡ta drugo, a onda je katastrofa protiv "Videotona" potvrdila da "Željo" kao i svaki drugi autsajder gubi važne utakmice, one koje se dogode jednom u povijesti. S druge strane, "Sarajevo" do tih utakmica nikada nije ni doÅ¡lo, pa ni klub, ni njegovi navijaÄi se ne mogu nazvati autsajderima.
Vratimo se na kraju TrajÄetu MaÄ‘oskom iz Tetova: ono Å¡to je uradio "Želji", on ne bi smio uraditi ni "Hajduku", ni "Olimpiji", ni "Zvezdi", ali bi smio uraditi "Sarajevu". Samo da je to uradio "Sarajevu", barem bi novine pisale o kraÄ‘i, dok je ova skromna historiografska biljeÅ¡ka ujedno i prvi sarajevski pisani trag o tome kako je MaÄ‘oski iz Tetova pokrao "Želju".
samo nek se zna
polako, ev sad ce jos jedna, blizu je i ta brojka.. 
