ja sam se jednom nadmeto sa jednom budalom u intelektualnom govoru, ali lik me potuko naÄisto, sve argumentima u glavu. lik je pravi knjiÅ¡ki crv, sve živo zna i sve je Äito, al fakat, a ja sam naviko da se raspravljam onim sliÄnim meni, Å¡to su za sve Äuli, ali slabo Å¡ta da su proÄitali od tih teorija, tako da se ima dosta prostora za improvizacije.
i ja na kraju, kad nisam imo više gdje, kažem liku: "JOJ JARANE NE MOGU JA TO TEBI OBJASNIT, GLUP SI, NEĆEŠNIKAD SVATIT, A SAD MORAM MALO SPAVAT KOLKO SI ME SMORIO", i spustim glavu na to u kafani i krenem hrkat, i lik samo otišo.
al zato sam mu moro platit kafu jebem mu djete, al nije mi žao sekunde
kad sam ga sreo, samo je prošo pored mene, i još malo stego obraze. konto sam kad ga sretnem da mu priđem negdje u društvu i da stanem da ga nazivam svojim bratom i najboljim drugom da ga još više smorim