Rock Planet

Evo upravo pomazem sestri u pisanju sastava na slicnu temu! Malo razmislim i skontam da vecina ljudi nije vjerna sebi! Zapravo vecina ljudi nema ono svoje ja nego se mjenjaju u zavisnosti drustva i okoline pokusavajuci se prilagoditi! Znate onu : Svaki covjek ima najmanje dva lica! Slazem se sa tim, ali zasto mora biti tako! Istina je da oni ljudi koji su sve drugo a ne ono sto zapravo jesu produ bolje u zivotu od ostalih jer se uvlace svakom u dupe i odreknu se svega onog za sto su se nekad borili, ali i to ne mora znaciti! Ja licno pokusavam biti uvjek ono sto jesam u bilo kojoj situaciji! Eto sta vi mislite?!

Procitaj Cehovog "Kameleona" i sve ce ti bit jasno.
Nekad se jednostavno, MORAS adaptirat il ces propast.

E citao sam nedavno! Nisam znao sta da citam i izvucem Cehova! Dobra stvar svakako i znam ja da je tako. Ali nekad mislim da je bolje propasti nego se prilagodavati! Takve ljude najvise cijenim! Umru sa svojim idealima, idu do kraja iako nekad shvate da nisu u pravu! To su legende!

Dobro, uredu je to, al ako je meni smrt il promijeni stav bar malo, najlakse mozes drugom prodat i rec "tvoje je dobro i vjerujem ja u to", a sam u sebi mislit drugacije.
I to je upravo to, prodaja sebe, al sta se mora mora se

ee o tome ja pricam! ccc.... Jesu ovi ljudovi... ccc....

Ne valja ganjat ideale...

Tvoje misljelje! Ne slazem se!

Dobro.
Ganjala sam ih i ja prije, al vise zaista nemam volje

ideali, morali, svi su podlozni promjenama iliti evoluciji psihe individualca.

Na kraju, sve su to samo furke. Kupi sebi novi stil zivota da bi bio uspjesniji u egzistencijalnom smislu. Danas slusam thrash, sutra cu slusat Death Metal. Svi teze ka necemu, bez opazanja da su ciljevi prilicno korespondentni...

odgovorit ću na pitanje iz naslova teme "koliko ste vjerni sami sebi?" - dovoljno

Koliko sam vjeran...sasvim dovoljno, u skladu sa svojim stavovima nekada mijenjam lice, sve je to neka potreba koja teži ka zaštiti ideala!!!

Varam se....

ciljevi se mijenjaju sa nashim kretanjem. Nekad vrhovni ciljevi postanu mizerni jer je naishlo neshto bolje.

jedan primjer: imam princip da ne krpim veze, a to je jebeni princip samo na papiru, jer kad mi se priguzi, nema druge...vishi cilj, ha jel?

moje ponasanje i koliko ja mogu biti "ja" zavisi sa kojim ljudima sam
1. u skoli
2. sa familijom
3. the real me, sa prijateljima

Koliko mi treba.

Izvini, ali moral nije furka.

jesil siguran?

isto toliko kolko je i imidz, podkulture....

danas mos imat, sutra mos u halu bacit

cista furka

Ja neam apsolutno nikakvu potrebu da se nekome ulizujem i zbog nekoga mijenjam. Takva sam kakva sam kome se ne svidja zaboli me, ja se ne mijenjam sve dok ja to zbog SEBE ne odlučim što se ne mora nikad desiti

Sebi sam uvijek bio vjeran i uvijek cu biti. Ono sto ja smatram ispravnim, za mene je kao neko sveto uvjerenje. Volim biti "cist" uvijek i nista da ne nosim na dusi. Tako da sam i prema ostalima skoro u 98% slucajeva uvijek iskren. Al mislim da je uopste vjernost i povjerenje (prema bilo kome drugom, osim sebi) veoma teska stvar, jer svaki covjek zna da moze samo sebi vjerovati u potpunosti. Tako da sam sebe ne mora nikada razocarati.
Ideali i furke su ovde totalno nebitni pojmovi jer uvijek se mogu mijenjati u zavisnosti od argumenata za takvo nesto (kojih precesto, itekako ima) ...

To je to...