the most shocking moments
Posted: 29. 08. 2006. 05:33Koji su momenti bili najsokantniji u vasem zivotu i da li ih je uopste i bilo? Neki momenti koji su ucinili da na neke stvari gledate drugacije, koji su promijenili neke stvari u vasem u zivotu?
Moj najsokantniji momenat je bio kad sam prosle godine slucajno u Sarajevu upoznala tipa S. iduci sa faksa kuci. Bio je mrak i ja se zurila na bus, ali nisam mogla, a da ne primijetim tipa koji mi je isao u susret. Tip je bio izuzetno karizmatican i ja nisam mogla odoliti da ne gledam u njega i ne sarmiram ga
Tako on mene zaustavi i mi se tu upoznamo i razmijenimo brojeve telefona. Nakon dva dana se nadjemo na kafi i jos uvijek mi se cinio jako privlacan i jos karizmaticniji (tada nisam znala zasto mu je faca bila izoblicena). Nakon jedno tri sata sjedenja i pricanja, njega su non-stop nesto zvali na telefon, dolazili neki tipovi sa lovom i pricali su neke cudne price. Odbijala sam da vjerujem da je ono sto sam mislila da je. Medjutim, nakon svega toga rece on meni: "Slusaj, bolje da ti ja kazem, nego da saznas od nekog drugog jer ce ti reci i ne bi zelio da uletis u probleme zbog mene' Nakon tog uvoda mi je rekao kako je narkoman, kako prezivljava od dilanja, kako je nekad imao divan zivot, zenu, dijete (tip je imao 30 godina, ali nije izgledao tako, ja sam mislila da ima 26) kako je svirao nekad davno u nekom bendu i jos masu stvari, ali meni se to cinilo ok. Kontala on misli da je narkoman sto smrka s vremena na vrijeme i bilo mi je svejedno jer je njegov zivot, ja nemam nista s tim, nek radi sta hoce, meni je bilo ok s njim, a sta on radi dok mene nema, zaboli me.Otprilike to su bile moje misli, ali nisam mogla da znam...
Helem, otisli mi u setnju i rece on da mora svratit do nekog prijatelja u stan. Insistirao je da idem i ja s njim. Ja prvo pokusala dobiti na vremenu tako da sam mu svasta pricala dok smo setali samo da zaboravi da treba to stana
Medjutim, nijedan od mojih izgovora nije uspio, sto je najgore jos se bilo smracilo kad smo se mi zaputili do stana. Ja na kraju odustala od opiranja, nesto me vuklo da vidim sta ce se desiti u tom stanu i kako cu se ovaj put izvuci. Prvo su me sokirale sheme dilanja i skrivanja heroina na ulici i gdje ga sve po ulici steka, a da niko ne skuzi i kojim se sve znakovima koriste da obiljeze mjesto gdje se nalazi. Ti ides po ulici i nikad ne bi pomislio da se ispod one hrpice lisca krije heroin i da one drvene kockice koje leze 'slucajno' na trotoaru su znak da je heroin legao na svoje mjesto
Mene je neka jeza prosla nakon sto sam to vidjela. Pravila sam se da nisam nista skontala i kontala sam pobjeci, ali djavo nije dao mira i ja sam morala ici do kraja da vidim sta ce biti. Tako smo mi dosli do tog njegovog prijatelja i sjebali se i ja i on kad smo se vidjeli. Naime, poznala sam tipa jer je tonac na Federalnoj (bar je tada bio) i radio je na projektima u kojima sam ja ucestvovala (svijet je zaista prepreprepremalen). Stan u kojem je zivio sa svojoj curom (koja je tad bila na faksu) je rupa dva sa dva. Ali hajd sto je dva sa dva, ali sto su sprice i igle bile svuda po podu i sto je izgledalo kao pravi narkomanski brlog iz Irvine Welshovih knjiga. Sjedoh ja tako tu s njima i ubrzo potom sam po prvi put prisustvovala narkomanskom iglanju Sokiralo me kad sam kod ovog S. tipa na rukama vidjela zive rane i kako su mu sake natecene..kako jedan drugom ubrizgavaju u venu na vratu....ja sam sve to tako mirno gledala, nereagujuci....potpuno mirna i spokojna...da bi dobila napad panike poslije kad sam usla u bus za Visoko, nakon sto me on dopratio do stanice. Nisam mogla da dodjem sebi, uzasno sam se tresla, milion mi se nekih misli po glavi vrzmalo, srce nenormalno brzo kucalo....Tri dana poslije tog su mi bila najgora tri dana ikad...nisam sebi dolazila, potpuno izgubljena hodala, tri dana bez prestanka plakala, nekakva mucnina u stomaku...povracanje....uzas zivi! Takve scene koje vidite na filmovima ni slicne nisu onima u stvarnosti jer su ove stvarne daleko groznije, pogotovo kad prisustvujete tome i osjetite tu atmosferu koja vlada oko njih.... Na kraju mi je bilo drago sto sam vidjela kako to izgleda i sto sam se izvukla iz jos jedne svoje gluposti u koju me znatizelja uvalila...S tipom S. sam bila u kontaktu dok nisam dosla ovdje. Sad pojma nemam je li ziv uopste.
Eto, imate li vi kakvih slicnih ili jos gorih momenata?
Moj najsokantniji momenat je bio kad sam prosle godine slucajno u Sarajevu upoznala tipa S. iduci sa faksa kuci. Bio je mrak i ja se zurila na bus, ali nisam mogla, a da ne primijetim tipa koji mi je isao u susret. Tip je bio izuzetno karizmatican i ja nisam mogla odoliti da ne gledam u njega i ne sarmiram ga
Tako on mene zaustavi i mi se tu upoznamo i razmijenimo brojeve telefona. Nakon dva dana se nadjemo na kafi i jos uvijek mi se cinio jako privlacan i jos karizmaticniji (tada nisam znala zasto mu je faca bila izoblicena). Nakon jedno tri sata sjedenja i pricanja, njega su non-stop nesto zvali na telefon, dolazili neki tipovi sa lovom i pricali su neke cudne price. Odbijala sam da vjerujem da je ono sto sam mislila da je. Medjutim, nakon svega toga rece on meni: "Slusaj, bolje da ti ja kazem, nego da saznas od nekog drugog jer ce ti reci i ne bi zelio da uletis u probleme zbog mene' Nakon tog uvoda mi je rekao kako je narkoman, kako prezivljava od dilanja, kako je nekad imao divan zivot, zenu, dijete (tip je imao 30 godina, ali nije izgledao tako, ja sam mislila da ima 26) kako je svirao nekad davno u nekom bendu i jos masu stvari, ali meni se to cinilo ok. Kontala on misli da je narkoman sto smrka s vremena na vrijeme i bilo mi je svejedno jer je njegov zivot, ja nemam nista s tim, nek radi sta hoce, meni je bilo ok s njim, a sta on radi dok mene nema, zaboli me.Otprilike to su bile moje misli, ali nisam mogla da znam...
Helem, otisli mi u setnju i rece on da mora svratit do nekog prijatelja u stan. Insistirao je da idem i ja s njim. Ja prvo pokusala dobiti na vremenu tako da sam mu svasta pricala dok smo setali samo da zaboravi da treba to stana
Medjutim, nijedan od mojih izgovora nije uspio, sto je najgore jos se bilo smracilo kad smo se mi zaputili do stana. Ja na kraju odustala od opiranja, nesto me vuklo da vidim sta ce se desiti u tom stanu i kako cu se ovaj put izvuci. Prvo su me sokirale sheme dilanja i skrivanja heroina na ulici i gdje ga sve po ulici steka, a da niko ne skuzi i kojim se sve znakovima koriste da obiljeze mjesto gdje se nalazi. Ti ides po ulici i nikad ne bi pomislio da se ispod one hrpice lisca krije heroin i da one drvene kockice koje leze 'slucajno' na trotoaru su znak da je heroin legao na svoje mjesto
Mene je neka jeza prosla nakon sto sam to vidjela. Pravila sam se da nisam nista skontala i kontala sam pobjeci, ali djavo nije dao mira i ja sam morala ici do kraja da vidim sta ce biti. Tako smo mi dosli do tog njegovog prijatelja i sjebali se i ja i on kad smo se vidjeli. Naime, poznala sam tipa jer je tonac na Federalnoj (bar je tada bio) i radio je na projektima u kojima sam ja ucestvovala (svijet je zaista prepreprepremalen). Stan u kojem je zivio sa svojoj curom (koja je tad bila na faksu) je rupa dva sa dva. Ali hajd sto je dva sa dva, ali sto su sprice i igle bile svuda po podu i sto je izgledalo kao pravi narkomanski brlog iz Irvine Welshovih knjiga. Sjedoh ja tako tu s njima i ubrzo potom sam po prvi put prisustvovala narkomanskom iglanju
Sokiralo me kad sam kod ovog S. tipa na rukama vidjela zive rane i kako su mu sake natecene..kako jedan drugom ubrizgavaju u venu na vratu....ja sam sve to tako mirno gledala, nereagujuci....potpuno mirna i spokojna...da bi dobila napad panike poslije kad sam usla u bus za Visoko, nakon sto me on dopratio do stanice. Nisam mogla da dodjem sebi, uzasno sam se tresla, milion mi se nekih misli po glavi vrzmalo, srce nenormalno brzo kucalo....Tri dana poslije tog su mi bila najgora tri dana ikad...nisam sebi dolazila, potpuno izgubljena hodala, tri dana bez prestanka plakala, nekakva mucnina u stomaku...povracanje....uzas zivi! Takve scene koje vidite na filmovima ni slicne nisu onima u stvarnosti jer su ove stvarne daleko groznije, pogotovo kad prisustvujete tome i osjetite tu atmosferu koja vlada oko njih.... Na kraju mi je bilo drago sto sam vidjela kako to izgleda i sto sam se izvukla iz jos jedne svoje gluposti u koju me znatizelja uvalila...S tipom S. sam bila u kontaktu dok nisam dosla ovdje. Sad pojma nemam je li ziv uopste.
Eto, imate li vi kakvih slicnih ili jos gorih momenata?
...