Stargazer wrote:
Ja sam recimo pravo puno igrao Blizzardove strategije, i sa distance mi je svo vrijeme potroseno na to odprilike korisno ko i vrijeme potroseno na drkanje

U startu pocinje kao zabavan nacin da se ubije nesto vremena, ali zato kad na kraju skontas kolko je vremena otislo, mozes se samo uhvatiti za glavu. Da sam umjesto Starcrafta i Warcrafta ucio kineski, mogao sam se obezbjediti za citav zivot.
I ja sam tako razmisljao prije jedno godinu-dvije. Pravo su mi se gadile igrice, mislim da sam o tome i ovdje malo onako na svoj nacin isfrustrirano srao...
Ali kad se sjetim Warcarafta III/Frozen Thronea, to je bio onako jedan veseo i simpatican i uzbudjujuci period od otprilike sedam dana koji za mene ima sentimentalne vrijednosti koliko i serijal kalimerovih crtanih dogodovstina, dakle veoma pozitivan. Starcraft mi je bio prilicno suhoparan kako u fabuli pa tako i u prezentaciji, iako je funkcionalno bio puno uspjesniji. To su vec pitanja ukusa i kriterija. Tada nisam igrao
online a ni sada bas to ne prakticiram.
Neznam sta Kineski nudi osim mogucnosti rada u Kini/za Kineze. Licno me ne privlaci njihova kultura, ni njihova kuhinja, tako da mi je to prilicno irelevantno. Jedino po cemu su mi Kinezi plus je jeftina potrosacka tehnologija, a ni to nece nuditi jos dugo. Naucio sam vec jedan "daleki jezik" i to mi nije pomoglo, al ni najmanje.
Stargazer wrote:
Ma i dole mos nesto citat, svirat, gledat film, pravit online biznis ili raditi bilo sta kreativno. Mene su ovje recimo ljudi odusevili "fizickom kulturom". Skoro svi odose negdje za vikend. Biciklo, planinarenja, pecanje, ma sta god. To kod nas nece doci ni za 100 godina. Jest da je vjerovatno dosadno, al je 10 puta zdravije i korisnije od sjedenja ispred monitora. Doduse, mogu mislit da Doha nije bas za toga. Ne znam kako je tamo u odnosu na Dubai, ali ako je slicno, imam osjecaj da bih brzo prolupao. Valjda ti je dobar posao

Upravo kako sam i ja nekad razmisljao. Osim naravno onlajn biznis aspekta. O tome sam razmisljao u zadnje vrijeme al mi je prilicno bezveze. Ne interesuju me pare toliko da se zajebavam sa necim tako ispraznim.
Citanje brzo smori.
Za sviranje moras imat odgovarajuce uslove, inace je to teska frustracija.
Filmove ne gledam. To je licna deformacija. Film mi strasno ogranicava licni dozivljaj koji ja visoko vrednujem u muzici, literaturi, pa i u video igricama. Gledam samo dokumentarce. A i oni su smaranje jer se uglavnom prave za potrebe mase. Ili se dramatiziraju na smjesne nacine zaradi nekog efekta...A sto se tice fizicke kulture, koga to fura bujrum al ja nisam taj. Znam puno ovih uspjesnih kapitalistickih robova ovdje, to stalno u nekoj teretani, ko da ce smradovi vjecno radit na projektovanju/implementaciji nekih dosadnih industrijskih kombinata/postrojenja po nekim vukojebinama. Vrlo dosadni ljudi cudnih nagona.
Doha nije ni nalik na Dubaj. To je poredjenje tipa Nemila - Berlin. Posao nemam
