Svi ih znamo, mnogi od nas ih mrze, ali neki kao ja gaje sadisticku opsesiju ovim monstrumima. Da se razumijemo, termin "noviblock" je izvodnica od "commieblock", jer su ipak neosporno najgori, najnehumaniji proizvodi ovog stambenog trenda bili, surprise, "novi" glavni gradovi republika SFRJ. Novi Zagreb, Novo Sarajevo, Novi Beograd...
Kao djete Beogradskog Bloka 44 rado se sjecam zivota koji su "spavaonice" pruzale. Danas su stepenasti silosi novog Beograda neka vrsta vizuelne agresije ljudima sa zapada, koji su navikli na "urban sprawl" (predgradja iz Americkih filmova). Kao osoba koja je zivjela podugo u oba okruzenja, moram priznati da bih svakog dana radje zivjeo na Ali Polju neg u bilo kakvom usranom, ma ne znam koliko uglancanom Americkom predgradju. Mozda ne odisu toliko "serijskom proizvodnjom", ali su alijenirani do tacke ludila, nemoguce dosadni, i apsolutno bezlicni. Ako me neko ikad pita da li imam viziju pakla, onda bi to sigurno bilo Americko predgradje.
Ali dobro, kao ljubitelju "mracnije strane", nefasadirani cement meni odise nekom golom humanoscu, da ne pricam o monumentalnosti, zivopisnosti (zapita li se ikad iko od vas koliko se drame, srcoloma, veselja, uspjeha i propasti moze naci svake veceri u samo jednom haustoru?)...
Kapitalan problem je naravno da u Americi (New York je jos uvjek glavni grad svih commieblockova) i Engleskoj takav format zivljenja nije mogao opstati striktno jer su doticni za nekoliko stepeni magnitude manje kulturni od nas. Cinjenica da isti sasvim normalno opstaju od Singapura do Skandinavije dokazuje da je sve to do gradjanske kulture.
Ali da ne bude da samo ja serendam, evo par slika iz ere socrealizma...
legendarna Zagrebacka "Mamutica"


Novi grad

home

