Borimo se za dan kada umjetnost neće biti joÅ¡ jedna potroÅ¡na roba koja se može zamijeniti za druge sterilne potroÅ¡aÄke proizvode,kada ći i sredstva proizvodnje i proizvodi biti slobodno dijeljeni tako da će svi biti slobodni da postanu umjetnici i da žive život temeljen na ispunjenju svojih želja, a ne na ispunjenju stalno rastućih standarda pukog preživljavanja. U meÄ‘uvremenu, Äinimo sve Å¡to možemo da vodimo živote van ovog nemilosrdnog sistema eksploatacije i dominacije dok kujemo planove o njegovoj propasti, i sa revoltom prezira gledamo sve one koji oÄito vjeruju da je dovoljno prodavati stvari i kretati se kroz odavno mrtvu i osuÅ¡enu tradiciju (i samim tim neprijateljsku prema svemu živomu)... (IsjeÄak iz uvodne rijeÄi za album Passion)
Njihova poslijednja snimljena pjesma -Arsonit's prayer, je sumirala njihov muziki i liricki rad, zaokruzila cjelinu, te je subjektivno svrstavam rame uz rame sa njihovom najboljom pjesmom - The withc's heart.
ARSONIST'S PRAYER
The horror - that we may not live
We may not live
To see the walls fall from between us
Between us and the world for which these songs cry out
That the desire -which still lives -to contest, a mark of shame upon certain foreheads,
Will remain an offering unto the dead: illegible, irrelevant
And we will be shaped into priestly statues in poses of defiance before our own masters
To softly, safely sing the praises of a disarmed war, a lukewarm love
So lest we fall out of lust for life, let us risk all we have to risk
For only a fool - only a fool - would cling to this world as it is
If I could strike one blow to spite their force, though I might bear one hundred more,
I would wear the welts like rubies, and the shackles for a crown
And if I had one hundred hearts I would throw them all before their bullets
Before I'd sell a single one to wield their power
So lest we fall out of love with life, let us give all we have to give
For only a fool would cling to this world:
Autumn - the leaves fell,
Then the trees
Became fences and factories
Now winter is coming
Let's put the heat on
… but no fire or ice, their absences suffice.
The nights now will be long and cold, with a silence like you've never known
And you'll shake in it, cry out at it, but it will wrap you in its spider's thread
Perhaps you'll stare into that blankness until it peers back into you
And both of you see nothing - and it will wrap you in its spider's thread:
That blessed are the wombs that are barren
Blessed are the branches that bear no fruit
Blessed are the rivers run dry
For we have come to the end of the world
To die
So die -die and become- perish, let go and be done
With all the tangled threads that keep you tied to husks of false hopes, fossilized
If these years still wait for those who will be more merciless than history
To burn the chaff and make an end, to make the fields fertile once again
Then break - break the skin
Open - open, and reach in
And draw the nerves out taut to play a song upon those tight strings
Such as this world has never heard
Let it be dirge, hymn, or dance, vomit or tears, absolving snowfall or acid rain
Summer that sets fire to the harvest, or ice age that, thawing, blossoms crimson pain
Pleasure or death, splendor or rust, flash flood or drought that turns jungles to crust
Those tender caresses for which the skin aches
Or tear gas to breathe and plate glass to break
The uproar of riot, the hush of nightfall, or sirens announcing the doom of us all
The triumph of failures who fought at all costs, or despair of derelict dreamers who lost
Silence and space - hungers to be - momentary eternities
The furrows of ash left by passion and wrath
The faithless fixed stars over our wandering paths
As the moon moves the sea, we could move these mountains
As comets drop to earth, so might empires end
As old suns explode rather than fall to dust
Let us steal fire and pay with our lives if we must
For if all this world is God's, and man a mere plaything of laws and things
Then why not raze it all, and in destroying at least set sail on borrowed wings?
Anything other than what we have known
Strike the match, take a breath now - the hour has come
To dance the resistance, teach tied tongues to sing:
This is the end of the calendar, the Last Loosening!
Around and inside you, the violence you fear - for or against it, it's already here
It forged the cord that bound you to the ground - it built these walls
LET'S BURN THEM DOWN
MOLITVA PIROMANOVA
Užas - da nećemo živjeti
Možda nećemo (do)živjeti
Da vidimo zidove kako padaju između nas
Između nas i svijeta za kojeg se ove pjesme isplakuju
Da želja - koja joÅ¡ uvijek živi - da se natjeÄe, žig sramote na nekim Äelima
Ostane ponuda za mrtve: neÄitljiva, beznaÄajna
A mi ćemo biti oblikovani u svećeniÄke kipove u pozama tvrdoglavosti pred naÅ¡im gospodarem
Da lagano i sigurno pjevamo hvalospjev, razoružanog rata, mlake ljubavi
Dakle, da ne izgubimo strast za životom, idemo rizikovati sve što se može rizikovati
Jer samo budala - samo budala - bi se držala svijeta ovakvog kakav jeste
Ako bih mogao jednom opaliti da prkosim njihovoj snazi, iako bih mogao podnijeti stotinu pogodaka više
Nosio bih modrice kao rubine, a lance za krunu
I ako bih imao stotinu srca, bacio bi ih sve pred njihove metke
Prije nego Å¡to bih prodao jedno da oni preko njega vladaju
Kako ne bi izgubili žudnju za životom, idemo dati sve što imamo dati
Jer samo budala bi se držala ovog svijeta
Jesen - lišće je palo
Zatim se drveće
Pretvorilo u ograde i tvornice
Sada dolazi zima
Idemo upaliti grijanje
…ali niti vatra niti led ne mogu zadovoljiti njihovu odsutnost
Noći će biti duge i hladne, sa tišinom za kakvu niste znali
I drhtat ćeÅ¡ u njoj, vikati na nju, ali zamotat će te u svoju pauÄinu
Možda ćeÅ¡ ukoÄeno gledati u tu prazninu,sve dok se ona ne zagleda u tebe
NećeÅ¡ niÅ¡ta vidjeti - samo će te zamotati u svoju pauÄinu
Blagoslovljene su materice koje su jalove
Blagoslovljene su grane bez ploda
Blagoslovljene su rijeke koje su presušile
Jer došli smo do kraja svijeta
Da umremo!
Onda umri - umri i postani - nestani, pusti i budi gotov
Sa svim tim zamršenim lancima, koji te vezuju za ljušture lažnih nada nade, fosiliziranih
Ako ove godine joÅ¡ uvjek Äekaju na one koji će biti joÅ¡ nemilosrdniji od povijesti
Zapaliti pljevu i dovrÅ¡iti, uÄiniti da polja ponovo budu plodna
Onda razbi – razbi kožu
Otvori - otvori i posegni
I izvuci živce da odsviraš pjesmu na tim zategnutim žicama
Kakvu ovaj svijet joÅ¡ nije Äuo
Neka bude elegija, himna ili ples, bljuvotina ili suze, neka izazove snijeg ili kiselu kišu
Ljeto koje potpaljuje ljetinu, ili ledeno doba, koje, kad se otapa cvjeta u grimiznu bol
Radost ili smrt, sjaj ili rđa, poplava ili suša koja pretvara džungle u koru
To nježno milovanje, koje koža priželjkuje
Ili suzavac za udisanje i tanjur za razbijanje
Uzbuna ustanka, tišina usmraka ili sirene koje najavljuju kob za sve
Trijumf gubitnika koji su se borili do kraja, ili oÄaj ostavljenog sna
TiÅ¡ina i prostor - glad koja dolazi - trenutne vjeÄnosti
Tragovi pepela koji ostaju od strasti i gnjeva
Nepokretne zvijezde iznad naših lutajućih puteva
Kao mjesec koji miÄe okeane tako bi i mi mogli pomicati planine
Kao kometi koji padaju na zemlju mogla bi nestajati carstva
Kao što se staro sunce ne pretvara u prašinu nego eksplodira
Idemo ukrasti vatru platiti za to životom ako treba
Jer ako je sav svijet Božji i Äovjek samo igraÄka u rukama prirodnih zakona
Zašto onda ne razrušiti sve i kroz uništenje razviti jedra na jednom posuđenom krilu
Sve osim onoga Å¡to nam je poznato
Zapaliti Å¡ibicu, udahnuti - doÅ¡ao je Äas
Plesati ples otpora i nauÄiti svezane jezike kako se pjeva
Ovo je kraj kalendara, Posljednje Oslobođenje
Oko tebe i u tebi, nasilje kojeg te je strah - bio za njega ili protiv,već je ovdje
Od njega je napravljeno uže koje te veže za tlo - sagradilo je ove zidove
IDEMO IH SPALITI!
http://www.myspace.com/catharsiscrimethinc
Login
Register
FAQ
Search
