Ja, meinei Vanguard ist hier. To vec tri dana, al jebiga, odnio sam ga Pat-u da mi ga nasteli, i cova ga je zadrzao, tako da cu nazalost morati naruciti jos jedan. Steta samo sto nece moc bit crn, jer ih nemaju vise, al nema veze, imaju SVJETLO PLAVE. Oduvjek sam htio gitaru koja ce izvlaciti sveopste pitarsko gadjenje, najzad imam jednu koju mogu s ponosom objesit o sebe u Sarajvu.
No, da preskocimo licne fantazije. Made in Indonesia...ughhh...i vidi se. ali imajmo razmua, radi se o instrumentu kojeg svemocni Gibson prodaje za 215 dolara novog.
24 praga sa ruznim rezom negdje na osamnestom. Strahovito teska gitara za svoje dimenzije (dobranoooo teza od mog Explorera koji je povrsinski barem dvaput veci, ali mahagoni je porozno drvo pa poredjenje sa daleko tvrdjom johom i nema nekog mjesta). Prilicno posten vrat, malo cudan za Kramera (iako vebsajt kaze da je to isti vrat sa barette i striker-a, u pitanju je izrazno vise V-oblika, stratovski vrat nego poznati Gibsonov slim-taper). Jeftin ali prilicno udure flojd, strasno glasan magnet totalno napravljen za metal i prilicno jebenog dizajna za ovu cjenu. Kojl tep koji reze magnet u dva djela za stratovski zvuk je, kao i pretpostavljano, krajnje neiskoristiv. Vrat se lijepi uz tjelo na osamnestom pragu, ali zbog uskog V profila tjela sasvim prirodno se moze doci do 22-og polja. Farba je, blago receno, Indonezija poslije cunamija. Nepravilnosti, grubosti i greske koje mozete naci samo jos na jednom Gibsonu. Valjda to ide u familiji....
Najveca zamjerka i jedini razlog zbog kojeg cu je se eventualno odreci je tezina vrata, naime, veoma lagano ponira ka tlu, za sekundicu. Ako nadjem kakav laksi vrat za zamjenu mozda i zadrzim tjelo zbog oblika koji je fenomenalan, ali nije ni drasticno usrana kao jeftini bisi Richevi, niti je moguce ocekivati nesto bolje od tako esktremnog instrumenta u takvoj cjeni. Inace su mi strijele oduvijek prva ljubav i najlakse za drzanje uzivo.
Sve u svemu, savrsena gitara za zive nastupe ako niste muhanati na tezinu, razbijanje, i za pocetnike metalce. Nesto sto za razliku od skvajera mozete upotrijebiti na bini kao i u studiju, uz neke minorne modifikacije (za studijski rad vam zaista treba jedan Duncan Distortion ili DiMarzio Super Distortion, ako nemate ukusa pa vam X2N/Invader/EMG81 dobro zvuce, mozete baratat i sa fabrickim magnetima, slicne su kvalitete), mozda cak i pokupit kakvu impresioniranu metalku. Naime prekrasno sa strana spusteno tjelo (za razliku od ravnog ko daska rhoadsa) definitivno cini ovo estetski najljepsom strijelom koju sam ja ikad vidio, te pozicija desne trzajuce ruke je skoro pa savrsena zbog istog detalja, vise kao neki fini Ibanez S ili PRS za trzanje nego kao neka Metalska sjekira. Iako daleko iznad kvalitete Ibaneza/ESP/Jacksona/Hamera/Washburna za istu cjenu, imajte na umu, da za samo dvjesta maraka vise, mozete od istog Kramera zbaviti pravo jeben instrument, ili instrument sastavljen od ekvivalentno kvalitetnih djelova od Ibaneza/ESPa, koji ce bit za klasu bolji.
Kolko penezi, tolko muzike.
Fedex je dostavio gitaru u roku od 48 sati na moja kucna vrata. Svaka cast!
|