Idealna konfiguracija? H.
Mogu shvatiti sva ta sranja sa sumom prekidaca, booster-a, variaca, phase switching i piezo kurcima, sustainerima...to su sve poslijedice konzumerskog mentaliteta koji kod nas svih preovladava..."daj jarane, daj nam svega, daj da je najbolje", ali u praksi, malo ko ce od nas na ovom forumu IKAD imati neke prijeke potrebe za ista od tih silnih zajebancija. Cavalera jos uvjek svira na cetiri zice i boli ga kurac, ima bar duplo vise para od svoje muzike neg jedan Batio sa svojim cetvorovratnim gitarama.
Tri gitare koje poskedujem imaju razlicite konfiguracije. HSH, HH/, i H/H. ("/" je u ovom slucaju operater za manjak magneta na odredjenoj poziciji). HH/ gitara ima i coil tap. Iako mozda jesam nekad prebacio magnet u SC mode, ili koristio Single na HSH gitari iz zajebancije, ne vjerujem da sam ikad, ili da cu ikad, upotrebiti isti za bilo sta korisno. Nadjite mi jednog Metalca vrijednog zrna graha koji svira na single-u i ja vam kupim po kile buredzika. Koristiti Single magnet i svirati metal moze biti proizvod samo neimastine, neznanja ili loseg sluha. Ko kaze da su Rainbow/Deep Purple "Metal" nek provjeri malo kalendar. Isto vazi i za magnete u bilo kojoj poziciji osim pri mostu. Krenimo od toga da jedan lik kao Iommi gotovo nikad ne koristi ista osim magneta pri mostu (osim za klin arpedja kao "Orchid"), i pri tome ima tone control iscupan iz spoja (sto znaci da je tone uvjek na max-u), volio bih znati sta to vi mladi Metalci sutrasnjice imate ocekivati od svojih single coilova i bruke magneta ako se u obzir uzmu danasnji nivoi distorzije.
Svakom Metalcu koji kupuje svoju prvu gitaru ili kupuje instrument srednje cjene da zamjeni svog Skvajera ili neku drugu pocetnicku strat tarabu dajem univerzalan savjet. Kupi sebi posten keramicki magnet za pri most poziciju. Nema tih rijeci koje mogu dovoljno naglasiti ovaj najbitniji element svake gitare. Hartley Peavey je jednom definisao el.gitaru kao "Sest monofonickih oscilatora na letvi". Ako vam je sakupljac oscilacija kurcev, sve ide nizbrdo odatle. Od tri sikire, samo Gibson ima zvuk koji nije smjesan/ocajan/sramotan. Bolji ste sa bilo kakvim neo-superstratom (Ibanez/ESP/Jackson...ad infinitium) sa postenim magnetom nego sa Americkim Fenderom. Naravno, ako svirate Metal.
Ne kontam obsesiju kod Metalaca sa Fenderima. Mislim da smo mi Balkanci jedini koji imaju takve impulse. Nisam sreo jednog Americkog Metalca koji nije rekao "I fuckin' hate fuckin' Fender". Ali Strat je u biti dizajniran iz pocetka sa serijskom proizvodnjom na umu. Znaci nesto sto ce se prvenstveno lako sklepat, ne namjerno nesto na cemu ce se s lakocom svirat. Mislim meni se licno od njih gnusa. Svuda su, nemoguce ih je zaobic, i 50 i kusur godina istog kurca je zaista dosta, sto vazi i za LP-ove. Ali eto, ima zaljubljenika u taj "look & feel" pa ko sam ja da to osporavam. Svirajte sta vam lezi i sta vam vizuelno imponira. Jimi je to fino jednom reko, "you gotta give people something to dream on". A isti frajer je uglavnom svirao na Stratovima. Et sad sam sebi skacem u usta. Mozda je mislio na svoju strijelu
Imena i serije, firme i kurci. Reci cu vam jednu jako gorku istinu. 99% gitara na trzistu su proizvod nekog neocekivanog ili nezeljenog. 70-ih su Japanci skontali da su instrumenti dobra lova. Osamdesetih su Ameri skontali da Japanci mogu isto ili bolje od njih za pola cjene. Devedesetih su i Ameri i Japanci skontali da Koreanci mogu malo slabije za frtalj. Pocetkom Milenija su svi troje pronasli Indonezane i Indijce koji ce isti posao obavit za dnevnicu od jednog dolara. Da ilustriram problem, dali znate da su APSOLUTNO SVI Krameri iz one poznate ere koja se kuje u nebesa (kada su imali Van Halena i Campbella medju sponzorisanim gitaristima) kompletni proizvodi Electric Sound Products of Japan, koji su sastavljeni u Neptune, NJ, iako su doticni prodavani sa natpisima "Neptune, NJ" ili "American". To su sve nedostatci Americkih zakona. Kod nas se i djubrivo mora etiketirati, proizvodjac, porijeklo, uvoznik. U Americi, dovoljno je da "ne lazete".
Isto tako, jako puno tih u nas strasno voljenih Japanskih (jeftiniji Ibanezi, ESP LTD) gitara su proizvedene kod Samicka u Koreji. Popularnost marke diktira cjenu. Neznam dal je iko od vas cuo za marku iz ranih 90-ih pod imenom Heartfield. To je bio neki zdruzeni poduhvat Fender-a USA i Fender-a Japan. U pitanju su bili Superstratovi decidno Ibanezovske filozofije, sto konstrukcijski, sto izgledom. Mozda zato sto su proizvedeni u istoj jebenoj fabrici. Danas mozete na ebay-u nac finog Heartfielda za pola cjena istovjetnog Ibaneza, jer "by Fender" ili "by bilo ko" kod mnogo ljudi implicira da je u pitanju neko govno, a Heartfield ne znaci nista.
Cesto puta se vracamo na diskusiju o Maidenima i njihovoj opremi i uvjek se obraca jedno malo brdo paznje njihovim gitarama, ali ljudi, njih trojca imaju malo brdo instrumenata, jedino sto znamo je da sva trojca, stalno, u studiju koriste H magnete, te da Gers i Murray skoro ekskluzivno koriste Stratove. Napisati spisak gitara koje je Smith drzao u ruci tokom karijere je pravo jeben posao. A niko se nikad ne sjeti jedne stalne pojave u Maiden opremi koja je daleko bitnija za ton nego ijedna gitara, popularnog JMP1 predpojacala.
Digresija/Proser: Htjeli mi to ili ne, popularan trend diktira proizvodnju. 80-ih je bilo jako "cool" nositi tajce, imati haru natapiranu do plafona, nakarminat se, svirat na nekakvom super-stratu ili nekom spicastom hororu drecavo zenskaste boje, i iza sebe imati kontrolni panel iz spejs satla u racku, i naravski, superstrat konfiguraciju magneta (HSS). Danas je kuleraj ustekat neku namjestaj gitaru (za mene licno, flame/curly/bookmatched/AAA/AAAAA termini za vrhove instrumenta znace da ce isti sluziti dualnoj svrsi...pored muzickog instrumenta mogu biti posebno prikladan kucni dekor) direktno u neku "boutique" glavu i oderat. Shodno tome, rack opreme gotovo da i nema na trzistu novih proizvoda. Popularan trend takodjer diktira i tonove koje ce proizvodjaci pojacala ponuditi u svojem proizvodu. Procitate li brosure nekih od najvecih imena u svjetu pojacala, na vase gadjenje cete naci neka pravo slaba imena koja su imala ucesca u dizajnu/specifikaciji. Uz svo duzno postovanje za uspjehe na polju zabave mizernih masa, ne vidim sta to likovi iz Slipknota ili Korna imaju da ponude pri razvoju novog pojacala, ali taj "saund" klinci zele, i za taj "saund" ce babo da plati 3 milje dolara. Sve dalje je izlisna retorika.