Nisam previÅ¡e ograniÄen Å¡to se tiÄe muzike. Mogu sluÅ¡ati sve vrste ROCKA, mada me psihodeliÄni smara, grunge ne podnosim nikako, mogu Gibbonija, BalaÅ¡evća, Å obića i neke tako laganije stvari. Å to se tiÄe metala to je skoro sve: Heavy, thrash, progressive, power, hardoce, metalcore, pa Äak i death/melodic death. Black ne podnosim. InaÄe ne volim scream, growl ili shadow vokale, pa ne mogu da uživam u nekim pravcima. NajviÅ¡e mi stoji old school - thrash, heavy, power... Maiden mi je omiljeni band. savrÅ¡enstvo ne postoji, ali meni je ovo vrh...
Quote:
Kakvu muziku zaista sluÅ¡am? Pa, nemam pojma, ne bi ti baÅ¡ znao reći, jer nisam muziÄki obrazovan, odbijam da budem, jer zaista zastupam miÅ¡ljenje da je najveći problem bendova - kad nauÄe svirat. Mislim da je većina muzike koju sluÅ¡am jako jednostavna, a ono Å¡to (mislim da) znam je da je dosta u 4/4 ritmu (to je ravnjak, jel?). SuÅ¡tinski, meni to sekunde ne smeta, jer mi svi ti arpeggie, harmonije i kurÄine samo skaÄu po živcima. Minimalizam je zakon. Svako komplikovanje ostavljam onima koji to vole. S druge strane, liÄno, a mora se umijeÅ¡ati liÄno miÅ¡ljenje, nijedna pjesma Opetha NIKAD neće nadjebati bilo koju pjesmu Kennediesa ili Ramonesa meni...
To jeste stvar ukusa, ali nije samo bit u tome da bude komlikovano ili jednostavno. Bitno je da je uraÄ‘eno sa srcem (sad serem) i da prija uhu. Komplikovanost nije bit, naravno. Malmsteeen ima pre-pre-prekomplikovane i teÅ¡ke stvari, ali se i pre-pre-preserava na gitari. Al npr. Dragonforce ima prejaku brzinu, ali i melodiÄnost/textove/glas... Alogia isto...