|
Wherefore, as by one man sin entered into the world, and death by sin; and so death passed upon all men, for that all have sinned:
Dal je to moguce, da su praocevi bezmozgosti Black Metala, naime, Marduk, napravili album koji nije totalno zamjenjiv sa bilo kojim drugim proizvodom iz njihove proslosti?
Jebiga, jeste. No, iskreno, meni "World Funeral" nije bio ni u kojem pogledu los disk, dapace, cak sam platio 10 i kusur eura za orginal. No ovo je vec jeben uspjeh.
Danasnje generacije ce reagovati na ovaj novi Marduk na jedan od dva moguca nacina.
1) Marduk su jebeni lovci na trend/kes.
2) Za razliku od ostalih starih Blekera, Marduk prate sta se desava i zato su superkul uaaa sve najnaj.
Sve u svemu, novi album nije nikako revolucionaran, Marduk su jos uvjek betonirani u ideju da tri superhitra orijentalna riff-a cine jebenu ariju, da ako ne ides trista na sat mozes komotno dvaes, i da je harmonicna kompleksnost kompletno nebitan fenomen. Ali je tu opceprisutna (neo) ortodoksna atmosfera, sa vokalnim performansom koji je tu odma iza ludila koje su nam priustili Katharsis prosle godine u kompletnoj istoriji ove muzike (bez zajebancije), i sa po prvi put, logicnim "specijalnim gostima" na jednom Metal albumu koji doprinose muzici nekako a ne samo stoje kao interesantna imena na naljepnici. Pjevac Primordiala u duetu sa Arioch-om na "Accuser, Opposer" priziva duh starog Candlemass-a (od svega na svjetu jebote), Arditi dokazuju da je ambijentalne/neoklasicne interludije na Metal albumima najbolje ostaviti ambijentalcima/neoklasicarima, i legendarni Jocke (ex-Marduk, Dimension Zero, Wolfpack/Wolfbrigade) se pridruzuje na najvecem jebanju majke na ovom disku, a mozda i uvoj bjednoj godini do sad, "Cold Mouth Prayer". Dobar, dobar, pra'o dobar. Et djeco, radujte se Septembru, The Lord is Come, u najboljem izdanju...
|
Login
Register
FAQ
Search
