U navali ovogodisnjih izdanja, mozda nepravedno, Merrimack su kod mene morali na poduze cekanje. Iz samog naslova albuma, prilicno je ocito o cemu se ovdje radi. Ortodoksija je ovdje na djelu tekstualno, ali i muzicki. Da se vidjeti da Merrimack nisu ostali ravnodusni prema jednom odredjenom Francuskom bendu i njihovom zadnjem dugometraznim radom. No ipak, Merrimack su ostali vjerni svojem patentu, jednom nogom negdje u Norveskoj blizu Koldbranna i Urgehala, drugom u Svedskoj i njihovom Ortodoksnom pokretu, pa su sada, u manjku prikladnije analogije, muda umocili u vec i vrapcima prepoznatljivu DSO stilistiku.
"Of Entropy and Life Denial" je sasvim zavidan nastavak prvencu "Ashes of Purification", no u moru "ortodoksno satanistickog black metala" koje se po svim indikacijama, samo produbljuje (od "Si Monvmentvm-a je niklo klonova u tri cifre), Merrimack jednostavno nemaju ni originalnosti da budu na celu pokreta, a nazalost ni osjecaj za strukturalnu dramatiku i prirodni impuls (U rjecima Tarika Groshe, "ne nosaju") koja je uspjela da od jednog, na papiru, cistog klona kao sto je "O Laudate Dominvs", napravi apsolutno zanimljivo iskustvo.
|