stari serator wrote:
~°~ wrote:
Ova zadnja recenica skoro da potpuno stoji, al' se, valjda, razlikujemo u tome da ta supstanca i dozivljaj iste za me nikako ne podrazumijeva da MORA BITI METAL u onom njegovom bazicnom izrazu i svemu sto podrazumijeva. Teže avangardnom, tacno, al' meni to kod njih, ni slucajno, nije na silu.
opor, negativnost, crnilo, brutalnost, sve odlike dobrog metala im bjeze.
Opa, vec culi, al' svejedno interesantno u ovom kontekstu. Pa cu dodat, al' sire, kroz mjuzu generalno, ne specificno metal, no, eto, mjuzu koja tezi extremnijoj. Po meni, ukoliko nema SUDARA!!!, borbe dilema izmedju bijesa i opozitnog, negativnosti i (zacudo
) opozitnog , brutalnosti i (zacudo
) ukusne patetike, NEMA NECEGA STO POPRIMA OBLIK MINI REMEK DJELA. Fakat to mislim. Naravno, ne aludiram da Cynic pravi mjuzu koja moze dobiti takav prefiks, daleko od toga. Ja nekako, zaista, mislim da najbolje ljubavne metal balade, recimo, nastaju u trenu kad autor krece da mrzi ono sto je volio, il' kada to izgubi, ili da najvece ZLO, recimo furiozno crnilo, u kojem pljuje sve sto je ikad disalo i dise nastaje u toj borbi sa dilemom da je taj autor, vise-manje, ipak svjestan da ni sam nije daleko od tih istih, sitnih, pateticnih mrava. Odoh predaleko, ali zaista mislim da dobre mjuze nema bez teske unutrasnje borbe (kao, uostalom, ni bilo kog kvalitetnog umjetnickog djela). Eto, dobro si primjetio, mozda gospon Indijac (mislim da mu je to porijeklo) nikad nije rijesio bitku tipa: Sta ja nalazim u toj jebenoj zescoj muzici, zasto je pravim (ili pokusava da pravi) kad sam ja jedno meditativno, krajnje smireno stvorenje. Tako to meni mirise, e sad...