|
Uglavnom, dizem temu iz mrtvih i... tugujem. Nije Architect Of Lies (2008) los, isprazan album, da se razumijemo, jer Mercenary to, prosto, ne mogu, al' je u odnosu na prethodnika The Hours That Remain, a POSEBNO 11 Dreams slabiji, uh, slabiji (ako se to moze izraziti matematickim putem) bar za 40%. Ovo je utisak na prvo slusanje, sad sam na osmoj od mogucih 10 pjesama, al' utisak da su sebi napravili ono sto i In Flames nezadrzivo gusi. Industralizacija mjuze, ne znam sta bih drugo rekla. Nema tu vise onih skrivenih momenata, zacinjenja kao u dobrog kuhara iz raznih muzickih stilova, majstorskih i ne tako predvidljivih aranzmana, sve je vise ocigledno i vise ISTO. Mislim, pjesme. Himnicna, skoro horska pjevanja na refrenima, ali problem je sto je, vise-manje, svaki taj refren jebeno isti. Pojeftinjeno jeste za moju viziju kvaliteta Mercenary-a, al' to ne znaci da ovaj album nece dobro leci ljubiteljima melodic death metala (uz primjese powera i heavy-a, a na ovom albumu ima i nesto onih specificnih brejkova danas tako modernih), posebno onima koji se prvi put susrecu sa mjuzom ovog banda. Savrsen bi scenario bio da se poslusa ovaj, pa The Hours That Remain i, kao cin krunisanja, 11 Dreams. Meni neopisivo zao sto u mom slucaju nije bilo tako.
|
Login
Register
FAQ
Search
iako se viÅ¡e ni ne sjećam kako zvuÄi, govorim sebi da mercenary ionako svakim novim sluÅ¡anjem postaje sve bolji. jesi li makla dalje od prvog sluÅ¡anja? 
aj vidjećemo.
