Malo sam sjedio i dumao o Venomu u periodu Tonya Dolana i gledajuci po netu skontao da je PRVI CD koji sam ikad kupio (u Planetu u ZG hehe), prije nego sto sam ikako imao CD player, danas najvrijedniji disk u mojem posjedu, tojes dugo van opticaja album Venoma iz 91-e pod nazivom Temples of Ice...
Neznam koliko je iko od vas pratio Venom ali meni su oni bili totalna opsesija otkad sam vidio njihovu izvedbu 7 Gates of Hell u Hammersmith Odeonu 85-e, koju je incidentno uz Circle of the Tyrants i Sweet Tears 93-e na Headbangers Ball-u narucio Duncan Patterson (tada basista Anatheme), zahvaljujuci njemu sam ja danas blekmetalac...barem tri godine kasnije sam skupljao sve sto ima veze sa venom-om i na kraju balade zadnje cega sam se docepao su bili prvi albumi sa Cronosom...ironicno?
Dok su nekim "Welcome to Hell" i "Black Metal" kult, a nekim smece, jedino sto meni odzvanja u glavi su "Prime Evil", "Temples of Ice" i "The Wastelands". Posto su zurnalisti tog vremena bili predominatno lijeni idioti Britanci (Kerrang, Metal Hammer), generalno normalna pojava je bio konsenzus da su ti albumi smece u stilu "Calm Before the Storm" ili "At War with Satan" (koji je meni licno daleko losiji od puno vise kaljanog "Possessed"-a, koji ipak odnosi nagradu za najgore produciran disk ikad hehe).
Ne znam za vas, al iskreno, Prime Evil je totalna finalnost Britanskog thrasha. Zaboravite Onslaught, Atomkraft...zaboravite cak i Warfare koji su bili Venom na pankerskim steroidima, ovo je Warfare na jedanes uz tehnikaliju i melodicnost koja bi postidila svojevremeno i Kreator...ali Prime Evil je generalno prihvacen kao necjenjeni dragulj, no pratioci nisu imali tu srecu...
Temples of Ice je skretao u nepotrebne digresije (Playtime, nastavak Teacher's Pet, i preglupa obrada Purpleovog Speed King-a), ali Tribes, Even in Heaven, Trinity MCMXLV 0530, su thrash klasici s kraja decenije, dok Faerie Tale pokazuje da su Venom imali smisla za "zli" Heavy Metal daleko vise nego mnogi razvikaniji bendovi (primarno Mercyful Fate), ali finale naslovne, i podlost i disharmonija zavrsetka iste su nesto sto horde omladine nafurane na DSO i slicne manipulatore zla u Metalu zaista MORAJU poslusati. Po meni istisnki sablon za deceniju BM-a koja ce slijediti, i nazalost cesto strukturalno neshvacena...da su bogdom svi ovi zli bendovi skontali Lovecraftovinu te pjesme, kako nesto moze poceti tako Tom Waitsovski, skrenuti u totalno prebrzavanje i zavrsiti sa disharmonicnim horor jebanjem u zdrav mozak, BM bi bio puno uvjerljivija muzika danas...
The Wastelands je vec zesci Slejeraj, iako su Kissing the Beast i Riddle of Steel ocito najjace ovdje, a Maidenovski idiotske Cursed i Clarisse sjebaju album donekle (prva je djonaza Powerslave-ove naslovne, kako tonalitetom pa tako i tematikom, dok je druga bas Maidenovska glupost, ofirno inspirisana filmom kad jaganjci utihnu), Crucified je moguce najbolja pjesma ikad napisana pod ovim poznatim imenom, lagana, gotovo dumerska polu-balada dominirana Police-ovskim arpeggiom sa krajnje podlim naglaskom koja vodi u definitivno najljepsu solazu koje je Mantas ikad iz sebe izvukao...
Iko? Ideja?
|