Dobri albumi gotivnih bendova koje niko ne konta...

Malo sam sjedio i dumao o Venomu u periodu Tonya Dolana i gledajuci po netu skontao da je PRVI CD koji sam ikad kupio (u Planetu u ZG hehe), prije nego sto sam ikako imao CD player, danas najvrijedniji disk u mojem posjedu, tojes dugo van opticaja album Venoma iz 91-e pod nazivom Temples of Ice...
Neznam koliko je iko od vas pratio Venom ali meni su oni bili totalna opsesija otkad sam vidio njihovu izvedbu 7 Gates of Hell u Hammersmith Odeonu 85-e, koju je incidentno uz Circle of the Tyrants i Sweet Tears 93-e na Headbangers Ball-u narucio Duncan Patterson (tada basista Anatheme), zahvaljujuci njemu sam ja danas blekmetalac...barem tri godine kasnije sam skupljao sve sto ima veze sa venom-om i na kraju balade zadnje cega sam se docepao su bili prvi albumi sa Cronosom...ironicno?
Dok su nekim "Welcome to Hell" i "Black Metal" kult, a nekim smece, jedino sto meni odzvanja u glavi su "Prime Evil", "Temples of Ice" i "The Wastelands". Posto su zurnalisti tog vremena bili predominatno lijeni idioti Britanci (Kerrang, Metal Hammer), generalno normalna pojava je bio konsenzus da su ti albumi smece u stilu "Calm Before the Storm" ili "At War with Satan" (koji je meni licno daleko losiji od puno vise kaljanog "Possessed"-a, koji ipak odnosi nagradu za najgore produciran disk ikad hehe).
Ne znam za vas, al iskreno, Prime Evil je totalna finalnost Britanskog thrasha. Zaboravite Onslaught, Atomkraft...zaboravite cak i Warfare koji su bili Venom na pankerskim steroidima, ovo je Warfare na jedanes uz tehnikaliju i melodicnost koja bi postidila svojevremeno i Kreator...ali Prime Evil je generalno prihvacen kao necjenjeni dragulj, no pratioci nisu imali tu srecu...
Temples of Ice je skretao u nepotrebne digresije (Playtime, nastavak Teacher's Pet, i preglupa obrada Purpleovog Speed King-a), ali Tribes, Even in Heaven, Trinity MCMXLV 0530, su thrash klasici s kraja decenije, dok Faerie Tale pokazuje da su Venom imali smisla za "zli" Heavy Metal daleko vise nego mnogi razvikaniji bendovi (primarno Mercyful Fate), ali finale naslovne, i podlost i disharmonija zavrsetka iste su nesto sto horde omladine nafurane na DSO i slicne manipulatore zla u Metalu zaista MORAJU poslusati. Po meni istisnki sablon za deceniju BM-a koja ce slijediti, i nazalost cesto strukturalno neshvacena...da su bogdom svi ovi zli bendovi skontali Lovecraftovinu te pjesme, kako nesto moze poceti tako Tom Waitsovski, skrenuti u totalno prebrzavanje i zavrsiti sa disharmonicnim horor jebanjem u zdrav mozak, BM bi bio puno uvjerljivija muzika danas...
The Wastelands je vec zesci Slejeraj, iako su Kissing the Beast i Riddle of Steel ocito najjace ovdje, a Maidenovski idiotske Cursed i Clarisse sjebaju album donekle (prva je djonaza Powerslave-ove naslovne, kako tonalitetom pa tako i tematikom, dok je druga bas Maidenovska glupost, ofirno inspirisana filmom kad jaganjci utihnu), Crucified je moguce najbolja pjesma ikad napisana pod ovim poznatim imenom, lagana, gotovo dumerska polu-balada dominirana Police-ovskim arpeggiom sa krajnje podlim naglaskom koja vodi u definitivno najljepsu solazu koje je Mantas ikad iz sebe izvukao...
Iko? Ideja?
Neznam koliko je iko od vas pratio Venom ali meni su oni bili totalna opsesija otkad sam vidio njihovu izvedbu 7 Gates of Hell u Hammersmith Odeonu 85-e, koju je incidentno uz Circle of the Tyrants i Sweet Tears 93-e na Headbangers Ball-u narucio Duncan Patterson (tada basista Anatheme), zahvaljujuci njemu sam ja danas blekmetalac...barem tri godine kasnije sam skupljao sve sto ima veze sa venom-om i na kraju balade zadnje cega sam se docepao su bili prvi albumi sa Cronosom...ironicno?
Dok su nekim "Welcome to Hell" i "Black Metal" kult, a nekim smece, jedino sto meni odzvanja u glavi su "Prime Evil", "Temples of Ice" i "The Wastelands". Posto su zurnalisti tog vremena bili predominatno lijeni idioti Britanci (Kerrang, Metal Hammer), generalno normalna pojava je bio konsenzus da su ti albumi smece u stilu "Calm Before the Storm" ili "At War with Satan" (koji je meni licno daleko losiji od puno vise kaljanog "Possessed"-a, koji ipak odnosi nagradu za najgore produciran disk ikad hehe).
Ne znam za vas, al iskreno, Prime Evil je totalna finalnost Britanskog thrasha. Zaboravite Onslaught, Atomkraft...zaboravite cak i Warfare koji su bili Venom na pankerskim steroidima, ovo je Warfare na jedanes uz tehnikaliju i melodicnost koja bi postidila svojevremeno i Kreator...ali Prime Evil je generalno prihvacen kao necjenjeni dragulj, no pratioci nisu imali tu srecu...
Temples of Ice je skretao u nepotrebne digresije (Playtime, nastavak Teacher's Pet, i preglupa obrada Purpleovog Speed King-a), ali Tribes, Even in Heaven, Trinity MCMXLV 0530, su thrash klasici s kraja decenije, dok Faerie Tale pokazuje da su Venom imali smisla za "zli" Heavy Metal daleko vise nego mnogi razvikaniji bendovi (primarno Mercyful Fate), ali finale naslovne, i podlost i disharmonija zavrsetka iste su nesto sto horde omladine nafurane na DSO i slicne manipulatore zla u Metalu zaista MORAJU poslusati. Po meni istisnki sablon za deceniju BM-a koja ce slijediti, i nazalost cesto strukturalno neshvacena...da su bogdom svi ovi zli bendovi skontali Lovecraftovinu te pjesme, kako nesto moze poceti tako Tom Waitsovski, skrenuti u totalno prebrzavanje i zavrsiti sa disharmonicnim horor jebanjem u zdrav mozak, BM bi bio puno uvjerljivija muzika danas...
The Wastelands je vec zesci Slejeraj, iako su Kissing the Beast i Riddle of Steel ocito najjace ovdje, a Maidenovski idiotske Cursed i Clarisse sjebaju album donekle (prva je djonaza Powerslave-ove naslovne, kako tonalitetom pa tako i tematikom, dok je druga bas Maidenovska glupost, ofirno inspirisana filmom kad jaganjci utihnu), Crucified je moguce najbolja pjesma ikad napisana pod ovim poznatim imenom, lagana, gotovo dumerska polu-balada dominirana Police-ovskim arpeggiom sa krajnje podlim naglaskom koja vodi u definitivno najljepsu solazu koje je Mantas ikad iz sebe izvukao...
Iko? Ideja?