Metal: A Headbanger's Journey

Jako puno pompe i prasine se diglo oko ovog dokumentarca u zadnje vrijeme i ja cu ovdje pokusati biti maksimalno objektivan...
Film je, pored klasicnih nesuglasica oko klasifikacije i vaznosti, koliko toliko kvalitetan testament Metalskoj podkulturi. Neke licnosti putem medija uspjevaju biti ubjedljivo dramaticni (npr. Gaahl (Gorgoroth)), dok drugi ili brukaju Metal totalno ili brane pankersku stranu muzike (Necrobutcher (Mayhem)).
Generalno, Monte Conner, Brian Slagel, i ostali bitni ljudi iza kulisa Metala nam udjeljuju bitne poglede na scenu, dok za fanove Slayer-a jedino sto film nudi je kompletan sok (Tom Araya manje vise priznaje da je bogobozhna karavlashina). Isto tako film decidno pokazuje bitne razlike izmedju ljudi stare ere (Dickinson, Dio) i Norvsekih ludjaka (Kjellson, Gaahl, Tunsberg), no sve u svemu, ovo je jedna duboka oda Metalu, sa jako puno picki za koje bi ja licno muda odrezo po Wackenu, no nazalost, dokumentarac sumira izolativne/eskapisticke tendencije Metalaca i dokazuje da je ovo definitivno muzika osudjena na sve vecu i vecu marginalizaciju u zapadnoj kulturi...
Na zalost film se ni po cemu ne osvrce na Metal scene u zemljama u kojim je biti Metalac opasno po zivot (npr. Malezija) i u kojim, po mojem misljenju, Metal tek treba da dozivi pravu renesansu...
Sa svim nedostatcima u vidu, ne mogu dovoljno preporuciti ovaj filmic, ako nista bar ce vas zabaviti sat i po vremena...
Film je, pored klasicnih nesuglasica oko klasifikacije i vaznosti, koliko toliko kvalitetan testament Metalskoj podkulturi. Neke licnosti putem medija uspjevaju biti ubjedljivo dramaticni (npr. Gaahl (Gorgoroth)), dok drugi ili brukaju Metal totalno ili brane pankersku stranu muzike (Necrobutcher (Mayhem)).
Generalno, Monte Conner, Brian Slagel, i ostali bitni ljudi iza kulisa Metala nam udjeljuju bitne poglede na scenu, dok za fanove Slayer-a jedino sto film nudi je kompletan sok (Tom Araya manje vise priznaje da je bogobozhna karavlashina). Isto tako film decidno pokazuje bitne razlike izmedju ljudi stare ere (Dickinson, Dio) i Norvsekih ludjaka (Kjellson, Gaahl, Tunsberg), no sve u svemu, ovo je jedna duboka oda Metalu, sa jako puno picki za koje bi ja licno muda odrezo po Wackenu, no nazalost, dokumentarac sumira izolativne/eskapisticke tendencije Metalaca i dokazuje da je ovo definitivno muzika osudjena na sve vecu i vecu marginalizaciju u zapadnoj kulturi...
Na zalost film se ni po cemu ne osvrce na Metal scene u zemljama u kojim je biti Metalac opasno po zivot (npr. Malezija) i u kojim, po mojem misljenju, Metal tek treba da dozivi pravu renesansu...
Sa svim nedostatcima u vidu, ne mogu dovoljno preporuciti ovaj filmic, ako nista bar ce vas zabaviti sat i po vremena...