Iako nisam bas neki fan danasnjeg euro powera, postoji bend iz te kategorije koji me zadobio vec svojim prvim albumom i koji nakon 3 godine od njegovog izlaska jos uvijek rado preslusam. Previse cesto cujem price o Thunderstone-u kao klonu Stratovariusa ili Sonate Arctice, sto po meni ne stoji bas, a posebno valjda sto, najblaze receno, i nisam neki fan stratovariusa. Prva i najveca slicnost izmedju pomenutih bendova je sto su svi iz Finske i svi sviraju euro power metal, kojeg danas svira svaki 3. bend u evropi

E sad, OSNOVNA razlika je u tome sto thunderstone nema one standardne premelodicne, ultra-brze 'happy power' pjesme na kojima bubnjar ne silazi sa duplog basa od pocetka do kraja pjesme a pjevac zvuci ko da ima manjak muskih hormona. Nije da bend nema brze pjesme, samo sto ih po meni izvode bolje od vecine slicnih bendova. Jos u tom direktnom poredjenju sa Stratovariusom, Thunderstone zvuci dosta mracnije i ozbiljnije, a pjevac iako mozes postici i veliki raspon zvuci ipak kao muskarac. Naravno, tu su i one neizbjezne balade koje thunderstone izvodi vrlo dobro, kao i vecina bendova u ovoj kategoriji, ali one nikad i nisu bile problem. Tu su jos i pjesme na kojima do izrazaja dolaze klavijature, ali i one mi ne prave neke probleme pri slusanju jer mi samo rijetko kad odvuku paznju od pjesme. Jos jedna stvar koja je karakteristicna za ovaj bend je sto znaju da zvuce kao neki melodic hard rock bend na pojedinim pjesmama, sto je svakako plus kod mene.
Imaju izdata tri albuma:
Thunderstone (2002.)
The Burning (2004.)
Tools of Destruction (2005.)
Prvi album mi je sigurno jedan od drazih albuma u kolekciji, dok drugi nije los ali ipak nema ono nesto sto ima prvi. Tools of Destruction sam upravo presluso prvi put pa ne mogu previse pricati o njemu, ali zasad mi zvuci kao nesto izmedju prva 2 albuma s tim da ima i nekih prog uticaja na pojedinim pjesmama.