Tito dragi, odkad ja nisam bio kod vas... Rekoh da vidim sta prava raja misli o novoj metalici, a vi se vala pravo raspricali, nema boga da vam ja sve ovo citam...
A ja nakon tri sedmice intenzivnog slusanja (u svim pozama

) mogu slobodno zakljuciti sljedece: album je ok…
Da je citav na nivou petice, devetke i desetke bio bi jebeni masterpiece, k’o i oni od prije dva’es’t godina. Ali da ne bi bilo sve suncano uz malo prijatnog vjetra valja i koju negativnu opasku spomenuti: That was just your life kaska par svjetlosnih godina za uvodnim stvarima FIGHT FIRE WITH FIRE, Battery i Blackened; Cyanide mi nekako zvuci kao uljez na ovom albumu, da su simili nesto izmedju Black-a i Loada, tu bi pravo sjeo, k’o tacka na malo i. Ovako nekako: i. Jhoj sto sjede!
Unforgivene volim k’o sinove, ali ovu trojku izvlace uvod i solaza, inace bi bio dibi-dus, nesto tipa The invisible kid sa Stangera ako ste slusali, a nazalost jeste.. (bog te, sta je Metallica prije samo 5 godina snimala.. )
I naravno, prvi single je najpickastija pjesma sa albuma (u pozitivnom smislu, uostalom svi mi volimo picku, zar ne? ) ali to se moglo i ocekivati. Mislim, svidja se meni The day that never comes, dobra pjesma, catchy ritam, ima i tezine djelimicno, ali evidentno je da je sklepana da osvoji mtv masu (citaj gamad). Ali to je sasvim prirodno kad insan malo prokonta, ipak Metallica je masina, cetverocifren broj ljudi zaradjuje kruh iskljucivo na njima, proizvod se mora prodavati na najbolji moguci nacin. Uglavnom, da ne duzim

, kad se sve sabere i oduzme, vise sam nego zadovoljan albumom, daleko iznad mojih midsummer nights snova.. Cak mi je zao sto ne kupih D.M. maju na koncertu ljetos, nisam smio na coravo, jebi ga ocekivao sam da ce me album razocarati, a on me gotovo pa odusevio. Hajd’ bar sad necu morati hodati pognute glave kroz mahalu, kad u akutnom napadu nostalgije obucem ‘tallica vestu…
