|
PriÄa koja se zbila prije nekih mjesec dana...
JuÄer smo Ejzm of Spades, moj dobar drugar sklon lumpovanju na kvadrat i definitivno rock'n'roll životinja koja može piti ko smuk cijelu noć i ujutro u osam sati otići na posao (radi honorarno kao moler, plaća sebi život i studije) zavrÅ¡ismo u Markiju.
Sarajevska kafana "Marki" (hvala VuÄe na pravilima, crko bih da moram pisati konstantno Marquee!) je jedno od onih mjesta koja su ostavila donekle utjecaj na moje srednjoÅ¡kolske dane - kad bi se dobro zapili, a nismo imali kako kući, otiÅ¡li bi u Marki na kafu i tu proveli noć sve do prvog tramvaja. SuÅ¡tinski, moj juÄeraÅ¡nji izlazak u Marki je prvi dolazak u tu kafanu nakon bukvalno godinu-dvije. Ejzm O.S. i ja prvo popili jedno pivo u parku, a onda sa drugim u rukama krenuli do "Babylona" na BaÅ¡ÄarÅ¡iji gdje se okuplja super ekipa, no sve je bilo zatvoreno. Marki je bio jedini izbor i to popriliÄno oÄajan. Razlog zbog kojeg ne izlazim u rokerske kafane tipa Marki i Rock Teatar je taj Å¡to uvijek imaÅ¡ garnituru likova koji su inventar kafane, navale se na kosti i priÄaju. Oni znaju diskografije napamet, oni sviraju u bendovima ili su bili Älanovi bendova kakvi danas nema Å¡anse da postoje, njihova ekipa i priÄa je hiljadu puta bolja i jaÄa od danaÅ¡nje ekipe i priÄe...Najgore od svega Å¡to je razlika u godinama u 99% sluÄajeva možda godinu ili dvije izmeÄ‘u mene i pravih rokera.
Uglavnom, od ÄŒarÅ¡ije do Skenderije, tj. od "Babylona" do "Markija" naiÅ¡li smo na tri djevojÄice koje su bile obuÄene za niÅ¡ta manje od seta za snimanje pornografskih orgija. NajsmijeÅ¡nija stvar koju mi Azem reÄe prije par sati je Äinjenica da sam uperio prst u te cure i odvaljivao se od smijeha Å¡prdajući se na raÄun njihovog celulita. Jedna od tih djevojki mjesto nogu ima masne naslage koje talasaju na svaki udar Å¡tikle od dvadeset centimetara od sarajevsku kaldrmu. Pao mi je pamet onaj vic - Å¡to muÅ¡karci nemaju celulit? Zato jer je ružan!, pa sam se valjda zato i smijao.
Dolaskom u "Marki" nismo baš naišli na standardnu garnituru likova, ali smo naišli na neku raju koju znam sa 202-jke, te glumce iz predstave Harisa Pašovića, ona nova - mislim da se zove "Football, Football!".
Koliko sam skontao, likovi su iz raznih dijelova svijeta. Dvojica momaka koja su meni upala u oÄi su Ibrahim iz Burkine Faso, trenutno situiran u Italiji i Achmad, Somalijac roÄ‘en u NorveÅ¡koj. Crnci obojica.
Tu poÄinje lucidnost i psihodelija. Pijemo ko stoka, deremo se ko Å¡to peder dere Erotiku. I dok sam sa Ibrahimom razvio teoriju i podržao vuvuzele o Äemu sam i ranije pisao, pa mi je Ibrahim dodijelio najbolje kompliment koji sam Äuo u dugo vremena (Sharan, you are African brother, man!) na svom preloÅ¡em engleskom, nasuprot toj pozitivi nalazi se Achmad koji istresa priÄe o tome kako Bosanci i Hercegovci trebaju nikad ne zaboraviti srpsko divljanje i kako sve Srbe treba istrijebiti.
Koliko god bio pijan i osjetljiv na priÄu oko mržnje, pokuÅ¡ao sam Achmadu objasniti da je situacija malo komplikovanija i da ne može bazirati svoje miÅ¡ljenje na izvjeÅ¡tavanju mass-medija, te da pogotovo on koji ima tu priliku da stvari posmatra objektivno jer nije dio ovog sranja nikad sebi ne smije dopustiti generalizaciju ljudi jer to dovodi do slijepe mržnje - loÅ¡i ljudi rade loÅ¡a djela bez obzira na ime i mjesto roÄ‘enja. No, naÅ¡ prijatelj iz Somalije sa norveÅ¡kim pasoÅ¡em je bio vrlo uporan u nastojanju da me ubijedi da BAÅ JA moram MRZITI SVE SRBE.
I onda skontam nenormalnost situacije: sjedim u kafani u koju nisam uÅ¡ao godinama, na stolu je alkohola da ga se popit ne može, a crni rasista porijeklom iz Somalije sa stanom u NorveÅ¡koj, razvijenim fundamentalistiÄkim stavovima po pitanju položaja bosanskih Muslimana i sveopÅ¡tim, na argumentima neutemeljenim negativnim emocijama prema Srbima i Rumunima (ne voli ni Rumuniju, kaže da su Rumuni obiÄni prosjaci i neradnici) mi govori koga da volim i koga da mrzim i KAKO EFIKASNO DA MRZIM.
Nakon Å¡to je smorio i nas i sebe glupom priÄom (trpili smo jer je donosio ture alkohola, jebaji ga, nezaposlen sam pa se Å¡tiklam), Achmad shvati da se Sudbina fino poigrala sa njim, te da je ostao bez novÄanika. Nije se libio Achmad da optuži nas Bosance koje voli najviÅ¡e na svijetu, ali koji smo nažalost prosrpski orijentisani - nas, svoju bijelu braću, da smo mu maznuli novÄanik.
Kasnije smo skontali kroz priÄu sa joÅ¡ nekoliko budnih da je Achmad i proÅ¡le noći bio u "Markiju" i zijanio novÄanik, te da je moguće da ga je opet negdje zametnuo (naÄ‘en je kad je prvi put izgubljen). Ipak, koliki god Äovjek bio idiot, bilo mi ga je žao dok je držao pijanu, teÅ¡ku glavu meÄ‘u koljenima i pokuÅ¡avao objasniti zaposlenici banke (već je uveliko svanulo!) na engleskom da želi da blokira svoje kreditne kartice. Samo na sekundu mi ga je bilo žao. Onda opet - ko ga jebe. 'oće on meni protiv braće Srba kenjat.
U "Markiju" sam proveo nekih skoro pa dvanaest sati - zavrÅ¡io razvaljotku sa tri kafe i uputio se doma pjeÅ¡ke - od Skenderije do Dobrinje. Toliko sam smrdio na cigarete, pivo i znoj da jednostavno nisam želio da ulazim u trolejbus iz poÅ¡tovanja kojeg moji sugraÄ‘ani vrlo Äesto nemaju za moj nos.
Poenta priÄe je: na opskurnim mjestima se sreću opskurni likovi, a ljudska glupost nikad neće biti ograniÄena. Svi mogu biti glupi. Crni, bijeli, crveni, bogobojazni i bogohulni. Važno je biti dobro pripremljen na sve. A joÅ¡ kad se Sudbina poigra na generalno nevin naÄin, sve postane puuuno slaÄ‘e.
Nakon trideset i jedan sat nespavanja, dva sata krevetne roštiljade koja se morala desiti jer mi se mozak gasio, a mišići otkazali, te ponovnog cuganja sa prijateljima, odoh spavati. Ljubav!
P.S. Ibrahim je uzeo moj broj telefona, te će afriÄki brat zvati na cuganje kad opet bude u Sarajevu u septembru. Ko zna, možda ću tada opet ući u "Marki".
|
Login
Register
FAQ
Search
: 
