Me(n)tALaC wrote:
Ma neznam kako se zove, znam samo da je bio ukrajinac i radio kao uÄitelj ja mislim, a poslije dobio posao di je punmo putova... i onda je mogao klat....
Vidim da si dobro informiran...svaki dala, vode iz bunara!
Nego evo ti pa da znaš ko je fakat AČ!
Andrej Čikatilo - "Građanin X"
Manijak i ubojica koji je, zahvaljući sporosti i neuÄinkovitosti sovjetskog sustava, ubijao godinama
"...Andrej RomanoviÄ ÄŒikatilo roÄ‘en je 1936. u selu JabloÄnoju u Ukrajini. Kad je imao pet godina, majka mu je ispriÄala da su sedam godina ranije, u vrijeme velike gladi, njegova starijeg brata susjedi oteli i pojeli. Ta priÄa je fascinirala Andreja, koji je odrastao kao povuÄeno dijete zadubljeno u knjige. NajviÅ¡e je volio Äitati o partizanskoj borbi protiv Nijemaca i o muÄenju zarobljenika. Premda je bio veoma kratkovid, izbjegavao je nositi naoÄale, a i nije mogao prestati mokriti u krevet. U pubertetu je porastao i ojaÄao, bio urednik Å¡kolskih novina i politiÄki aktivan, ali nije imao nikakvih kontakata sa ženama. Nije uspio proći prijemni ispit na moskovskom pravnom fakultetu, a u vojsci je prvi put, nakon nekoliko sluÄajeva impotencije, doživio orgazam u borbi sa ženom koju je pokuÅ¡ao silovati. Nakon vojske, zaposlio se kao telefonski inženjer u Rodionovo-Nesvetajevsku pored Rostova. UÅ¡tedivÅ¡i novac, pozvao je roditelje i sestru da žive s njim. Oženio se 1963. ženom koju je upoznao preko sestre. Njegova supruga Fajina je njegovu impotenciju tumaÄila stidljivošću, i konaÄno ga uspjela nagovoriti na odnose. Imali su dvoje djece, sina i kćer. ÄŒikatilo je dopisno zavrÅ¡io fakultet i zaposlio se kao uÄitelj. Premda je bio katastrofalno loÅ¡ u poslu i predmet podsmjeha, nastavio je s tim radom jer je ustanovio da ga blizina djece seksualno uzbuÄ‘uje. Kad ne bi izdržao i poÄeo seksualno nasrtati na uÄenike, dao bi otkaz i preÅ¡ao u drugu Å¡kolu. U jednom internatu, gdje je bio zadužen za muÅ¡ku spavaonicu, uhvaćen je kako pokuÅ¡ava izvrÅ¡iti Äin oralnog seksa na jednom zaspalom djeÄaku, na Å¡to su ga drugi djeÄaci pretukli. Nakon toga poÄeo je nositi nož. S obitelji se 1978. preselio u Å ahsti. Prvu žrtvu, desetogodiÅ¡nju Lenu Zakotnovu, ubio je 1978. Obećanjem da će joj dati uvozne žvakaće gume, namamio je djevojÄicu u kolibu koju je kupio kraj rijeke i ubo je tri puta nožem dok se opirala njegovu pokuÅ¡aju silovanja. LeÅ¡ je bacio u rijeku. Policija je, istražujući umorstvo, ispitala i ÄŒikatila, ali sovjetski isljednici, nenavikli na takvu vrstu zloÄina, nisu uoÄili detalje koji bi uÄitelja i Älana partije povezali s gnjusnim Äinom. Njegove sljedeće žrtve bile su djevojÄice od sedamnaest i trinaest godina. Uskoro je "rasparaÄ iz Rostova" poÄeo ubijati i djeÄake. Žrtve je odabirao na željezniÄkim i autobusnim kolodvorima, i odvodio bi ih u Å¡umu nudeći im hranu ili piće. PokuÅ¡ao bi ih silovati, ali je zbog impotencije doživljavao orgazam samo ubijanjem. Žrtvama bi odgrizao neke djelove tijela (jezik, bradavice na grudima) koje bi sažvakao i progutao. Do 1983. poÄinio je Äetrnaest umorstava, a Å¡est od tih žrtava Äija tijela su naÄ‘ena ukazalo je vlastima na Äinjenicu da imaju posla s manijakom. Iz Moskve je u Rostov zbog istrage poslan policijski major, koji je za Å¡efa istrage odabrao istaknutog patologa Viktora Burakova. Nenaviknuti na takve zloÄine i hendikepirani zvaniÄnom politikom koja je sprjeÄavala priznavanje da su i u sovjetskom druÅ¡tvu moguće pojave masovnih ubojica kao i na "trulom Zapadu", istražitelji su bili bespomoćni. Nakon ogromne koliÄine vremena provedene u ispitivanjima tisuća i tisuća ljudi na osnovi indicija za koje bi se poslije ispostavilo da su "slijepa ulica", potražena je pomoć psihijatara. Većina struÄnjaka je odbila izraditi psiholoÅ¡ki profil ubojice, pravdajući se nedovoljnom koliÄinom podataka; samo je jedan, Aleksandar Buhanovski, prihvatio zadatak i napravio priliÄno toÄan opis ubojice, nazvanog "GraÄ‘anin X". Slanje velike koliÄine ljudi u ophodnje po kolodvorima urodilo je plodom; ÄŒikatilo je u svom vrebanju žrtava bio legitimiran, a Äak je i jednom uhićen, ali su dokazi protiv njega pogreÅ¡no protumaÄeni ili zagubljeni, te je zavrÅ¡io u zatvoru na tri mjeseca samo zbog kraÄ‘e linoleuma i akumulatora sa svog radnog mjesta. Policijski inspektor Zanonovski, koji je prvi legitimirao ÄŒikatila i uporno tvrdio da je uhvatio ubojicu, Äak je izgubio Äin zbog "pretjerane revnosti u obavljanju posla". ÄŒikatilo se po izlasku iz zatvora zaposlio u tvornici lokomotiva u obližnjem NovoÄerkasovsku i mnogo je putovao zbog posla, Å¡to mu je omogućilo da nastavi s ubijanjima Å¡irom SSSR-a. Njegova grozna "karijera" potrajala je joÅ¡ Å¡est godina.
KonaÄno je ÄŒikatilo, neposredno nakon Å¡to je ubio posljednju žrtvu, 22-godiÅ¡nju Svetlanu Korostik, upao u mrežu policijskih ophodnji oko kolodvora u Å ahstiju. Pored opisa, dobijenog od oÄevidaca koji su se sjetili nestale djece po slikama i opisali Äovjeka u njihovu druÅ¡tvu, bio je sumnjiv i zbog obraza poprskanog kapima krvi. Legitimiran je i puÅ¡ten, ali je istražna provjera povezala njegova poslovna putovanja s mjestima ubojstava. Kad se idući put rostovski monstrum pokuÅ¡ao približiti jednoj žrtvi, prekinula su ga trojica policajaca i stavili mu lisice. U zatvoru je ÄŒikatilo prvo poricao svoju krivnju, ali je nakon razgovora s psihologom Buhanovskim otpoÄeo niz priznanja. ÄŒikatilo je imao izvrsno pamćenje i odveo je policiju do tijela mnogih nepronaÄ‘enih žrtava. Uvijek se sjećao svih detalja ubojstava koje je poÄinio, Å¡to su žrtve imale na sebi i na mjestima zloÄina je, koristeći lutku, vjerno pokazivao kako je nožem ubadao žrtve. KonaÄan broj njegovih groznih djela bio je 53. Nakon suÄ‘enja 1992., medijski neuobiÄajeno eksponiranog za tadaÅ¡nje prilike, tijekom kojega je bio zatvoren u metalnom kavezu zbog mogućnosti osvete rodbine njegovih žrtava, konaÄno je osuÄ‘en na smrtnu kaznu zbog 52 umorstva (za 53. nije bilo dovoljno Ävrstih dokaza). Pogubljen je metkom u potiljak u veljaÄi 1994...."
Login
Register
FAQ
Search
