Rock Planet

Zanima me da li je neki lingvističar proučio ovaj fenomen na našim prostorima?

Ja sam primjetio da u području Banjaluke, velik broj ljekara ima taj poremećen izgovor. Među "prostim pukom" nisam naišao na mnogo primjera, koliko među akademskim građanima, a naročito mnogo je rašireno među ljekarima. Stotinu puta sam čuo od strane istih "hočete", "buduči", "iduči", a bogme se znala zalomiti i zamjena đ u dž (dodžite, takodže...). Isto tako, obrtanje dž u đ je prisutno (naranđa, đemper).

Opet, u Sarajevu, masa ljudi trpa slovo ć gdje god stigne, jako rijetko koristeći č. S' druge strane, upoznao sam osoba koje su uvjerene da su ćevapi - čevapi

Od kuda uopšte ideja da postoje "meko" i tvrdo" č, kada se zna da postoje č i ć, a ne meko/tvrdo. :/

To su propusti, rupe u znanju iz gramatike...stvari koji se nauče u osnovnoj školi

pa Č se izgovara tvrdo...
dok je Ć malo mekse

ma ja samo iznad C stavim crticu - i to je to.. da se ja ne lomim oko toga

_
C

U pisanom obliku da..ali di je stavljaš kad pričaš???

Mostarci se hvale time što ne mogu razlikovati Č i Ć. Sve im je "meko ć"
Moja profesorica hemije u srednjoj školi: "Ućite djeco o ćesticama!"

A isto tako sam čula od nekih ljudi: kuča, hočete...

Ne znam, ja ih razlikujem... Nekako mi je glupo kada neko to ne zna... Isti slučaj sa "je" i "ije". "Gdije si bola, evo sijetio sam te se malo..."

Ja sam iz Krajine,i u tamošnjem izgovoru nema zamjene afrikata Č i Ć,a znam da nema ni u Banja Luci.No,s druge strane u Krajini postoji ikavica,i to ne ona dalmatinska nego neka zastarjela ličko-krajiška verzija iste.Toga defintivno nema na prostorima ostatka BiH.

A u Sarajevu je česta ta zamjena,tu je uvijek bilo u upotrebi više turcizama kao npr.ćepenak,ćuskija,ćar,ćevapi,čakšire,aščija,čaršija i to "meko/tvrdo" se nekako uvuklo u govor.Postoji i meko shanersko Š,ono djes' pašša..ma eo sad s ćarššije.

"Meko i tvrdo" i kad bi postojalo moglo bi to biti samo meko/tvrdo C a nikako Č i Ć,jer ova dva su već označena kvačicama kao meko Ć i tvrdo Č.

Ovo oko intelektualaca ne bih znala,to bi moglo biti preseravanje najobičnije vrste.

ma kad pricam, ne obracam paznju na to, a niti imam problema
nije tesko u vecini slucajeva odrediti, al zna se desit da nekad nisam siguran
tada ne pisem ni "meko" ni "tvrdo", nego GLATKO CH (ono moje sa linijom)
oto isto ch koristim i kad brzo pisem! ;D

Je li to ono crnogorsko Š s linijom kao kod Ć, a ne s kvačicom?

..e to

Nepismenost is a bitch!

Ovo nekako i tolerisem, postoje ljudi koji, i pored najbolje volje, imaju problema sa razlikovanjem. Tvrdo i meko je nepravilan izraz. Ali, kada osoba pise recimo li spojeno (dali, znasli) ili ne zajedno sa glagolom ili odvojeno od pridjeva ili imenice... To ne mogu podnijeti! To mi je odmah znak da osoba u zivotu nije procitala vise od 2 stranice. I odmah imam neku sliku sa jedne strane o nekom... Mozda grubo, ali tako je....

Jesili iti vidijo da je kodnas to ćesta pojava?

I ja volim domače kolaće

Ija isto, naroćito one sćokoladom. Samo nevolim one vočne.

Meni ovo opasno ide na zivce. Moja papiga je znala razlikovati "č" i "ć". Ne vidim zasto insan ne bi mogao.

Mene frustrira, iskreno, sto izazove takvu unutrasnju reakciju da ljude koji č i ć ne znaju razlikovati (ne daj Vraze da me priupita u folu: Pa, meko ili tvrdo onda?, kad se pokacimo, odnosno ja intervenisem, a ne mogu da ne intervenisem ) na prvu pocnem PREZIRATI. Vecina to opravdava necim sto bi valjda trebalo liciti na argument: Ma, tako je to na carsiji i ne moze se drugacije uvrijeziti nego tako. Hahaha, nije to duh carsije, to je duh mahale (gore od tipicne ruralne sredine, sto se mene tice). Jezicka cistunica i jos gore, jeste, dam reci...

Pa, onda ljudi koje stavljam u blaze kategorije prezira: (ZLO)UPOTREBA RJECICE NE - neznam, nevidim, nemogu (blah, jadno) ili IJE/JE (no, za ovo priznajem, ponekad zna biti odvise zeznuto da se i sama preslisavam tipa: da li je u ekavskom dijalektu u pitanju dugo -e, sto implicira da se treba koristiti IJE, ili je kratko -e, sto implicira da treba koristiti JE).

Ma nema tu opravdanja, to je jednostavno linija manjeg otpora, a najgore je sto ni nastavnici ne pridaju nikakvu vaznost tome (pa neki i sami pricaju tako). Uzasava me i sama podjela famoznih slova na "meko" i "tvrdo". Sto je najgore, tako i uce djecu u skolama. Milion puta sam na fakultetu vidjela toleriranje takvih gresaka od strane profesora, a neki su i sami, onako opusteno i kroz smijeh (a meni je to zalosno), rekli da ni oni to ne znaju razlikovati, a glavno, "zlatno" pravilo koje navode svojim studentima je: "Obicno je obrnuto od onoga sto vam se cini pravilnim." Generalno, nepismenost je postala opca pojava u nasem drustvu, cak se i u novinama nalaze katastrofalne greske i nepravilnosti koje postaju masovno prihvacene i toliko ukorijenjene, da se onda ja zapitam jesam li ja blesava, a svi drugi pametni i pismeni i kada su se neka pravila preko noci promijenila. Kada pokusas nekome ukazati na gresku, posebno u nekom vaznom dokumentu koji treba biti prezentiran javnosti, gledaju te blijedo i prebacuju ti kako se pravis pametan i kako je to apsolutno nevazno. Svi se prodaju za neke velike patriote, a ocito ne znaju ni vlastiti jezik, niti ga cuvaju. Sjetite se sta kaze cika Fichte.
Veliki problem predstavlja i cinjenica da veliki dio populacije ne cita knjige i da provodi mnogo vremena gledajuci TV, citajuci casopise i surfajuci po netu, gdje sve vrvi od gresaka. Priznajem da u tom moru besmislica i sama postajem lagano nesigurna u stvari za koje sam se ranije mogla zakleti da su apsolutno tacne.

oj teme covjece, hahaha de ba

Staaa jeeee...

Garat ga navedeno mori, odnosno i kod njega ide na foru meko/tvrdo, pa podriva