krusty, za taj good riddance album bi rekao da je najgori od prva 4 (Nakon toga samo jos EP valja, ova zadnja 3 albuma su pre-forsirana). Iznenadjenje, ali ipak, ukusi su razliciti.
KoldVoid, jebiga, epitaph je otisao u kurac to se zna, isto kao i victory ili bilo koja korporacija, traze nove izume za novu generaciju. Ostaje im se u igri, tako da igraju po pravilila koja su vec napravljena.
Sto se tice fat wreck, ne znam ni sam zasto ih ovoliko branim, ali jednostavno ih nebi stavio u isti kos. Nisu poletili za metalcore trendom, ni za emo trendom niti za bilo kojim drugim granama u svom usponu (sem recimo mad caddies i less than jake, ali treba prije svega uzeti u obzir da Mike potpisuje samo ako se njemu bend licno svidi - i u vecini slucajeva su mu svi oni prijatelji prije popisivanja).
Za razliku od epitapha, koji su voodoo glow skullsima dali nogu nakon pada treceg vala ska muzike (a victory ih je preuzeo za podizanje svoje uzasno niske reputacije u to doba), fat i dalje izdaje mad caddies, isto kao sto su i hopeless records ostali na svome sa mustard plugom recimo.
Uvijek mi je smetalo kad neko kaze "fat sound". Dobro, ima tu bendova koji pice slicnu muziku (lagwagon, strung out, good riddance, no use), ali od samog pocetka je bilo bendova koji su odskakali od tog opisa;
screw 32, tilt, swingin utters, snuff itd. ili trenutno sto imaju against me!, avail, The Real McKenzies, The Epoxies itd.
Niti jedan od tih bendova se ne moze porediti jedan sa drugim muzickim stilom a ni sa onim predhodnim, 'klonerima'.
I Victory je otisao u kurac jos 1995 ili kad su vec izdali OLC sranje. Odjednom je bilo 'kul' biti glup i biti desnjak.
Idijot, ne mogu se porediti bendovi koji su svirali pod drugcijim okolnostima i u drugcijem vremenu. I izbor 'novog' punka ti je po malo cudan...
|