revizirana 2.0a lista svega sto je smece, sranje i bazdi do jonosfere...
1) Power Metal: Mozel gore od matorih ljudi u kozi i SARENOM lateksu koji vriste falsetto vokalima o zmajevima, ljubavi, dobrim vilama, letenju na krilatom jednorogu? Ne moze. Dno dna. "Ti propadas jer se drogiras" je poezija svjetske klase za ovo...
2) Prog Metal: Power sa "zapletima". Sta je tu progresivno ja neznam, ali valjda je fol da ovi znaju baratat sa svojim instrumentima, i ne zaustavljaju se ni na sekundu da nam pokazu, u stilu najzagrizenijih plamtecih homica, koliko su samo superiorni, naravno na ustrb elegantnosti, emotivnosti i bilo kakve supstance. O dobrom ukusu da ne pricam.
3) Nu Metal: Period od 93-e do pocetka novog milenija, kada su djeca nafurana na antisocijalnost i tinejdzerski gnjev poceli da se oblace kao reperi i ukinuli svaki trag srednjetonaca na gitarama tako da su iste postale totalno pozadinski instrument. Inace prekretnicki period za globalnu tinejdzersku kulturu. Prvo je grunge "puk'o" i najzad nestao, a Amerika je priznala kapitulaciju rock n' roll-a i crnacki kulturni triumf. Nu-Metal je rezultat toga. Kao i sve drasticnijeg opadanja intelekta kod mladih. Iako je konsenzus medju starom gardom da Nu Metal nema ama bas nikakve veze sa Metalom, kako muzikom pa tako ni duhom, nakarada je postojala i oni koji su bili dio generacije koja je uz nju izrasla sebe smatraju "metalcima".
4) NWoAM: Lamb of God i slicni. Da je Metal mrtva muzika smo znali jos od pojavljivanja i popularnosti bendova sa "Nu" oznakom, ali uspjeh "hibridnog" pristupa je to zabetonirao. U biti, ovo je zadnji noz u ledjima lesa, stari patenti ekshumirani i pretoceni u rukama turboruralne Americke populacije u rentabilan proizvod za zaglupljene mase koje osamdesete i rane devedesete nisu mogle dozivjeti. "Novi val" je za neke nova renesansa Metala, za mene je to nesto najodvratnije sto se Metalu moglo desiti, poslije natapiranih frizura i karmina...
5) "Simfonijski" i "Gothic" Black Metal: Bizarni cirkus homoerotskih tendencija likova koji su nesrecom zalutali u Metal. Soundtrack za kastraciju.
6) Gore-Grind, Noise-Grind, Porno-Grind: Pretjerivanje za radi pretjerivanja iza kojeg, u devedeset posto slucaja stoje slijedece demografske skupine: zajebanti, nafuranti, matori narkomani bez zivotne perspektive (Seth Putnam). Grdna rana ekstremnog Metala koja je isti priblizila ljudima kojim u Metalu mjesta nema. Supstance ovdje na opste iznenadjenje, nema ni za lijeka.
7) Ultra-Brutalni DM: Smarajuca hrpa Suffocation/Deicide/Cannibal Corpse klonova sa Deeds of Fleshom na celu koji ama bas nista novo ne nude formi, osim sterilnih digitalnih gitara i triggerisanja, i presmjesnih krmecih vokala. No izgleda da pravac dobija na "iskustvu" ako je suditi po prilicno jebackom krsenju koje su novi Decrepit Birth i Odious Mortem.
"Progresivni" BM: Iako je ovo za razliku od Proga zaista "progresivna" muzika, u izvedbi pionira Deathspell Omege dominira samo jedno, kompozicijsko izdrkavanje. Zapleti koji ne vode nikud, ni trag nikakvog osjetnog "filinga", ultradinamicna muzika sa krajnje statickim poslijedicama na slusaoca...
9) Post-Metal: Isis se kreditiraju sa opaskom. Sta reci o njima i ostalim Neurosis djonatorima? Smarajuce, hibridno, i tanko na svim poljima. Metal koji se pokusava pribliziti hipsterima danasnjice. Izdajnicko smece.
10) 90% Retro Thrasha: Najsporiji vagoni kompozicije imaju dvije zajednicke odlike: Pive nisu u zivotu liznuli jer im je 19 plafon, i svi su iz svaki-dan-je-Helouvin drzave Kalifornije. Jedno je vratiti sjaj tradiciji kroz kompozicijsku i sviracku agilnost, sasvim drugo je ubjedjivati mase da je sve iz prilicno homoeroticne decenije 80-ih svetinja. Bjele tene, florecentne boje i Sacred Reich riffovi fino opisuju kroz kakve patnje su Metalci prolazili u zlatnoj deceniji. Nisu svi bili Possessed...
Et, toliko, zasad...kad nadjem jos sranja izdajem listu 2.0b
Login
Register
FAQ
Search
