Dukljanin wrote:
Disanov pisoar sagledavati po estetskim kriterijumima je vec nesto sto bi se moglo pripisati neo dadi sto je za isto i sam Disan rekao.Kad je izlagao pisoar pricao je o "indiferent taste" (ljepse zvuci na engleskom moras priznat eheh) jedna od bitnih stavki po kojima je neodabirom birao predmete.Sam pisoar i ne treba da navodi razmisljanju o icemu.On je bio samo jedna tada dadaisticka "gega", mozda cak i cista zajebancija ali samo tada.Disan nista nije radio a da nije imao intenciju zato i jeste "otac" konceptualne umjetnosti (koja je opet danas dozivjela imploziju).Semantickog korijena nema (mislim na pisoar)ali iako sam on nije pricao o tome vec o nekim drugim stvarima u kasnijim radovima se vidi o cemu je covjek pricao.Covjek je prvi koji je "batalio" slikarstvo jer je ono tokom cijele istorije bilo cisto retinalno.I jeste.Dimenzionalno toliko je i problem muzeja bitan jer su muzeji uvijek bili i ostali elitisticka "staja".Glavna problematika muzeja koju su moderni americki slikari kao i stari problem konkretnog i apstraknog koga je izvanredno "poceo" Teo van Dunzberg prijatelj Mondrijanov naglasili jeste mijenjanje ontoloske vrijednosti samog djela u nesto za-samo-izloziti to jest stavljati u muezju jer stavljati skulpturu jednog Serra-e u muzej ije nista do svetogrdje.Ozbiljne su i polemike oko kontinuuma slike koji je ogranicen samim ramom i koliko on prestavlja jedno mijenjanje smisla i degradiranje.
Sto se tice mondrijana, mora se uzet u obzir to da je bio teozof i da je vjerovao u ravnotezu zemaljskih dualiteta zato na njegovim slikama ima horizontale i vertikale i zatko kako kaze Maks Imdal pred slikama Mondrijana covjek ostaje ravnodusan, dakle on i jeste uspio u tome sto je htio.A nije pobjegao od mimezisa ako cemo posteno za razliku od jednog meni milijeg Njumana kojeg povezujem sa kantovim pitanjem o uzvisenoj estetici koji isti vezuje iskljucivo za prirodu.Koliko god shvatali intencije Munka moramo i opravdat i Mondrijana jer je covjek uspio u onome sto je htio.
Neznam mene vise ostavlja ravnodusnim Stravinski naprimjer nego lokomotiva dok pici , to i jeste subjektivno i nije posledica cage-ove misli nego stvarno i jeste tako zato i cijenim znacaaj "suma".
Gledajuci istorijski i blek metal je poceo kao igra, ljudi su svirali a nisu znali ni note, zar to nije ono sto i Cage govori, da mu ne treba klavir da bi slusao/pravio muziku...ima ona odlicna stara pjesma Simon and Gurfunkel, sound of silence...koja kaze hello darkness my old friend, u tisini i mraku se javljaju sve ideje..dan je za akciju noc je za misao...
Ja nemogu realno nista drugo ni zakljuciti o Disanovom pisoaru bez prirucnika. Sumnjam da su svi umjetnici kroz istoriju radili na svojoj umjetnosti bez neke podlozne ideje i koncepta, samo nisu sve ali bas sve podredjivali filozofskoj kvaci. Istina filozofski njihov je svjet bio drugaciji, druga vremena is hvatanja, ali mora li nuzno umjetnik biti filozof?
Polemika o muzejima je nerijesiv problem. Moze li muzej sam biti umjetnicki rad? Mislim da je Pei tu uspjeo, bar u Washingtonu, ali svaki dan sam prinudjen da gledam jedan Peiev neuspjeh tako da nebi o njemu previse. Na kraju to su vec Markovi konaci. Da li ljudima treba pustiti da vide nesto ili ne vide? Umjetnost nemoze postojati bez materijalno-funkcionalnog ustupka. Takva umjetnost je onda magija, cudo, muzika.
Naravno da mozes opravdati Mondriana kao uspjesnog iz te perspektive, samo to stremi ka epskoj irelevantnosti. Neko ko je htio da proizvede indiferentnost...bjezi mi malo bitnost takvog lika s istorijske perspektive. No bojim se da je 90% te moderne umjetnosti slicne simptomatike. I to one u muzejima. Znaci kanonicki prihvacene.
Ne vjerujem da je BM bio bas igra. Ipak je barem ono sto je bilo najbitnije u tom drugom valu izraslo iz death metala i grinda. Dakle bili su dobro poznati i estetika i metodika drugog pristupa. Black Metalu je neophodno potrebno mnogo "rokerskih" alata, jer onda nije vise Metal. Iako, po mnogo cemu, dobar BM razbija ta neka rigidna ocekivanja od "Metal" muzike i pruza veliku dozu slobode u konstrukciji, bez elektricne gitare jednostavno ne funkcionise.
A sto se tice suma, mislim da je sum kao kreativni alat polarna suprotnost suma kao efekta maskiranja, sum kao kredo je mnogo dosadan na vise neg jednom "radu".
Usput, meni je Stravinsky genijalac, zlo. Cage idiot i geg. Mada i ja cesto vise volim repetitivni mehanicki dhrupad masinerije od takvih igara na polju konstrukcije i kompleksne kompozicije. Ta "umjetnicka" muzika cesto, skoro uvjek negira bitnost frekvencije u poredjenju sa sistemom tonaliteta te je kao takva zestoko zapadnjacka ispraznost, jer su nakon Cagea ocito ispucali sve sto su imali za rec. Zato i kazem da je danas podkultura i sociopatija kao takva puno zdravija od mejnstrima i njegovog zaitgeista. Balkan je tu dobar primjer hronicne pojave.
Login
Register
FAQ
Search
