Rock Planet

rock-planet.com
It is currently 21. 06. 2025. 18:42

All times are UTC + 1 hour [ DST ]




Post new topic Reply to topic  [ 733 posts ]  Go to page Previous  1 ... 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23 ... 37  Next
Author Message
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 10. 05. 2008. 16:50 
Offline

Joined: 04. 05. 2008. 16:35
Posts: 5
:mrgreen: odlicno je,,,,,,,


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 10. 05. 2008. 19:22 
Offline
Moderator
User avatar

Joined: 08. 01. 2004. 05:40
Posts: 6328
Location: Beyond The Sun
Neo# wrote:
ok, hvala za kom.......
a sada bih samo volio ako moze misljenje moondusta za ovu pjesmu,,, znam i ja da nije nesh al eto....... sam da vidim dali da nastavim,, :mrgreen: znacilo bi mi,,,...,,,...,,,...,,,...,,,...


Jarane, jebem ja tvoje pjesništvo kad tebi treba potvrda da rock planeta.


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 10. 05. 2008. 19:35 
Maximum Satan wrote:
Neo# wrote:
ok, hvala za kom.......
a sada bih samo volio ako moze misljenje moondusta za ovu pjesmu,,, znam i ja da nije nesh al eto....... sam da vidim dali da nastavim,, :mrgreen: znacilo bi mi,,,...,,,...,,,...,,,...,,,...


Jarane, jebem ja tvoje pjesništvo kad tebi treba potvrda da rock planeta.


pogotovo od mene :mrgreen: :mrgreen:


Top
  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 13. 05. 2008. 23:43 
Offline
User avatar

Joined: 18. 02. 2008. 22:02
Posts: 228
Location: Banja Luka / Bos D.(veoma retko)
Kako svetlost tece

Slusam je vec dva dana,
Dva dana ona tece,
I kroz njene astralne dubine,
I kroz njene Crnofeniksne visine.
Prolama se jedan krik,
Odzvanja jedan sapat,
Slusam je vec dva dana,
dva dana ona tece.

A na oblaku kraj mene u mirnom barsunu lezi demonka sa ocima andjela utkanima u sarenu haljinu sa kojom ona svoju plodnu postelju skriva...
A na oblaku kraj mene u mlecnom krznu lezi demonka sa usnama trnja i onim sjajem krvi na krajevima kojima miluje blede jabuke...

Slusam je vec dva dana,
Dva dana ona tece,
I kroz njene astralne dubine,
I kroz njene Crnofeniksne visine.
Prolama se jedan krik,
Odzvanja jedan sapat,
Slusam je vec dva dana,
dva dana ona tece.


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 13. 05. 2008. 23:46 
sotono...
fino, fino
iskreno, al imas i punooooo boljih ;-)


Top
  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 15. 05. 2008. 22:17 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
@Gabrijel: Prvo sam je citala na tvom blogu i nekako poluglasno, sama za sebe, prokomentarisala - zasto ta ponavljanja, daj jos malo MESA?! I, procitah je danas ovdje ponovo i... sad pjeva nekom finom ritmikom. Imas ti dara za tu unutrasnju pjesmu stihova, naravno uz dalje brusenje, ali ja nekako vise volim direktno, brutalno i bukvalno uz koju jaku sliku koja ce da vristi, te da, zbog toga, i fizicki boli... tipa, sarena haljina kojom skriva plodnu postelju ili krv na krajevima usana kojom miluje BLIJEDE (fantasticna dosjetka) jabuke.

Da, vidis, sad me insprisa, mozda jedna preporuka... Na ovoj ideji blijedih jabuka, odnosno jabuke i sve sto ona simbolizuje i u onom biblijskom kontekstu (saznanje, lust, istrazivanje, grijeh...) mozes napraviti bas mocnu poeziju, ono, ZASTO SU BLIJEDE danas ili u necijim ustima, cije su to jabuke, ko ih je napravio takvima, ko je napravio jebene sinteticke jabuke... Uh, odoh ja :mrgreen:


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 15. 05. 2008. 22:43 
Offline
User avatar

Joined: 18. 02. 2008. 22:02
Posts: 228
Location: Banja Luka / Bos D.(veoma retko)
...


Last edited by Gabrijel on 15. 05. 2008. 23:01, edited 1 time in total.

Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 15. 05. 2008. 22:50 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
Znas, ovo je krajnje jadan komentar. Ja postujem tvoju ekavicu, ti postuj moju ijekavicu, moze? Uopste nije bilo u tom kontekstu, ovo je NAÅ A zemlja, ne znam zasto si se uopste osjetio prozvanim, 'oce to ako si imao losih iskustava ili ako komuniciras iskljucivo sa ljudima koji koriste ekavski...

Procitaj moj post ponovo, blijede/blede jabuke su dobra dosjetka i da... citaj kako je napisano, nadam se da si dovoljno pronicljiv da ces primjetiti KAD BUDEM STRUKTUROM KRILA PORUKE ;-)


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 15. 05. 2008. 22:56 
sotono, neas ti poooooojmaa :razz: :lol: :lol:


Top
  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 15. 05. 2008. 22:59 
Offline
User avatar

Joined: 16. 03. 2005. 13:01
Posts: 685
Location: sarajevo...
Gabrijel wrote:
~°~ wrote:
@Gabrijel: Prvo sam je citala na tvom blogu i nekako poluglasno, sama za sebe, prokomentarisala - zasto ta ponavljanja, daj jos malo MESA?! I, procitah je danas ovdje ponovo i... sad pjeva nekom finom ritmikom. Imas ti dara za tu unutrasnju pjesmu stihova, naravno uz dalje brusenje, ali ja nekako vise volim direktno, brutalno i bukvalno uz koju jaku sliku koja ce da vristi, te da, zbog toga, i fizicki boli... tipa, sarena haljina kojom skriva plodnu postelju ili krv na krajevima usana kojom miluje BLIJEDE (fantasticna dosjetka) jabuke.

Da, vidis, sad me insprisa, mozda jedna preporuka... Na ovoj ideji blijedih jabuka, odnosno jabuke i sve sto ona simbolizuje i u onom biblijskom kontekstu (saznanje, lust, istrazivanje, grijeh...) mozes napraviti bas mocnu poeziju, ono, ZASTO SU BLIJEDE danas ili u necijim ustima, cije su to jabuke, ko ih je napravio takvima, ko je napravio jebene sinteticke jabuke... Uh, odoh ja :mrgreen:


Dobro forsiraj ti BLIJEDE ali ostaje blede...


džaba ti čitava poezija ;-)


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 15. 05. 2008. 23:01 
Offline
User avatar

Joined: 18. 02. 2008. 22:02
Posts: 228
Location: Banja Luka / Bos D.(veoma retko)
~°~ wrote:
Znas, ovo je krajnje jadan komentar. Ja postujem tvoju ekavicu, ti postuj moju ijekavicu, moze? Uopste nije bilo u tom kontekstu, ovo je NAÅ A zemlja, ne znam zasto si se uopste osjetio prozvanim, 'oce to ako si imao losih iskustava ili ako komuniciras iskljucivo sa ljudima koji koriste ekavski...

Procitaj moj post ponovo, blijede/blede jabuke su dobra dosjetka i da... citaj kako je napisano, nadam se da si dovoljno pronicljiv da ces primjetiti KAD BUDEM STRUKTUROM KRILA PORUKE ;-)


Slazem se jest jadan zato ga brisem...i vjeruj mi moja ekavica je samo u naletima gluposti...sry


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 15. 05. 2008. 23:03 
sotona inace prica bez razlikovanja afrikata i govori "buraz"
ova ekavica mu samo fora da ispadne misteriozan :D :D


Top
  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 15. 05. 2008. 23:06 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
Birisi, moj ostaje, ja se svojih konverzacija ne stidim :mrgreen: I da, da ti tajnu otkrijem pregolemu, vec znam da je koristis s namjerom da... i ponekad, a da to nisu gluposti, odnosno da sve ima svoj razlog... to ces nekad shvatiti, valjda ;-)


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 16. 05. 2008. 19:49 
Offline

Joined: 16. 05. 2008. 19:46
Posts: 1
ok, hvala za kom.......
a sada bih samo volio ako moze misljenje moondusta za ovu pjesmu,,, znam i ja da nije nesh al eto....... sam da vidim dali da nastavim,, znacilo bi mi,,,...,,,...,,,...,,,...,,,...


Jarane, jebem ja tvoje pjesništvo kad tebi treba potvrda da rock planeta.


--- wow, hvala na komentaru, a ti kujice mala(moondust), s tobom cu se posebno obracunati :mrgreen:


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 17. 05. 2008. 10:17 
Offline
User avatar

Joined: 18. 02. 2008. 22:02
Posts: 228
Location: Banja Luka / Bos D.(veoma retko)
Neo## wrote:
ok, hvala za kom.......
a sada bih samo volio ako moze misljenje moondusta za ovu pjesmu,,, znam i ja da nije nesh al eto....... sam da vidim dali da nastavim,, znacilo bi mi,,,...,,,...,,,...,,,...,,,...


Jarane, jebem ja tvoje pjesništvo kad tebi treba potvrda da rock planeta.


--- wow, hvala na komentaru, a ti kujice mala(moondust), s tobom cu se posebno obracunati :mrgreen:



Koji je tebi kurac


Last edited by Gabrijel on 17. 05. 2008. 12:08, edited 1 time in total.

Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 17. 05. 2008. 10:27 
Offline
Moderator
User avatar

Joined: 04. 05. 2008. 07:59
Posts: 4415
Location: Sarajevo-Travnik
@Neo#

Ehh dobro je to Stephen King sročio u Desparation-u: Suprotno od očajavanja je vjerovanje a šta ti je gore od toga. Ima li većeg bola od očaja? Il možda svodiš bol na nj fizički aspekt?
I ne diraj mi breedere pogotovo ne Moondusta.

Jarane još nešto. Je li ti slušaš emo ?


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 17. 05. 2008. 12:28 
mojne ljudi
Neo taraba je frend jedan
hih Artredis jarane, ne diraj mi moje Em0 likove :razz: :mrgreen:


Top
  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 22. 05. 2008. 17:53 
Offline
User avatar

Joined: 09. 09. 2005. 21:17
Posts: 3443
Location: ...u hypothalamusu, zasad...
Ordinarijat argumenata



Oh! Kako je samo njena velika, ogromna pobjeda sada boljela. Svjesna je, dakako, da bitak više nije mogao osjetiti bol, odavno je prekoračila stadije u kojima joj je to blaženstvo poklanjano. Sada... Sada je to nešto što bi trebalo biti ekvivalent, ali dosta sterilnija, blijeđa naznaka boli, nešto što je tjera da grozničavo luta, praktično grebe kroz svoje, vlastite, samo svoje prostore svega. Apsolutno svega! Kako se to desilo... Kako joj se to moglo desiti, odakle tolika uzbuđenost, neko čudno zadovoljstvo, nekakva istrajnost kao da je u pitanju najveći zadatak bitka, razlog postojanja... Kako se to moglo desiti da ne poštedi baš nikog, pa ni jednu jedinu Blastocoele čiji bi razvoj, kasnije, mogla podstaći. Moći su joj, u to vrijeme, odveć nabujale, a uslova je bilo, i previše prostora, njenog vlastitog prostora, pravila. Na koncu, šta se to desilo da je, u trenutku, povjerovala da su i Blastocoele zaprljane kada je sama napravila detaljno istraživanje na desetinama hiljada jedinki, sasvim solidnom uzorku od preostale populacije, i utvrdila da se ni jedna, aposlutno ni jedna ne sjeća. Aaaa, pokušavaš ih zaštititi, nedaš im ulazne podatke da bi im kasnije, na pragu zrele dobi, otkrio namjenu. Ili, možda, pokušavaš da me prevariš, da nakon provjere nekoliko hiljada odustanem. Ali, ne! Provjeriću svaku! Provjeriću svaku jebenu, tvoju ljubljenu Blastocoele... Sve postanu zle, prije ili kasnije, sve postaju kao ti. Da, mora da je to bilo zbog tog bijesa. Mržnja je zaslijepila, dvoumljenje iscrpilo, a ona nije smjela dvoumiti. Nikad! Prije nešto eona, a nakon što je zagrišta Velike Bitke pokrila trava drugačije boje, pričajući sama sa sobom, govorila je, otprilike: Treba mi neko na kome bi trenirala oštrinu misli, da bi ih sačuvala; jezgru namjera, da bi ih znala u kost definisati; dah prostog uništenja, da ne bi zaboravila spletkariti sa životom. Tad je prvi put artikulisala da ono što sada naziva bol zapravo zaista postoji i... Danas, evo sad, maločas, sebi je kose, ulice kose počupala jer je priznala, napokon priznala da bi, od danas, baš ovog časa, bila i sužanj, sluškinja, čak i onakva što kleči na koljenima, a što ih je, u velikom broju, viđala po ljudskim kućama. Sekret otpadaka, prerađenog, u usta... Savršen krug! I sada su joj te slike izazivale gađenje, uvijek će joj izazivati, zar ikome iole normalnom... Ali, ne! Sada bi na koljenima. Nakon tog veličanstvnog kruga, velike pobjede, sada bi na koljenima.

Za razliku od ostalih, ove slike nije morala pozivati. Mala šaka koja je, samo naizgled, ličila na ljudsku. U nju je često, a kako su brojevi cipela rasli sve češće, smiještala šaku Svijetlećeg prijatelja. Taj visoki čovjek jeste bio dosta stariji od nje, bar je tako izgledao, da, ali sasvim direktan kako to samo djeca znaju biti, kao ona. Nije bilo onih nerazgovjetnih osmjeha, poluosmjeha, više kontrolisane akcije mišića kao kod mame i tate. I, povrh svega, nije bilo nikakvih uputa. Ona je pričala, a Svijetleći čovjek ćutao, klimao glavom.... Ustvari... ustvari, kormilario, dajući joj ideju da postoji više različitih ideja o istoj stvari u isto vrijeme, a posebno u različitim vremenima. A, i same stvari nisu iste u različitim vremenima i tako... Svijetleći čovjek je u jednom bio krajnje eksplicitan, nekako je tada prvi put osjetila da on, ustvari, počinje pričati sve više i više... Ne, ne na uštrb njenih ideja za koje joj je otkrio da su to, ne, nego... Nego, rekao joj je da je njen zadatak da izabere jednu, tu... ideju.
"Svakako ćeš pogriješiti", govorio je Svijetleći čovjek, "ali to nije bitno. Treba sebi dati vremena! Mnogo vremena. Znači, zamisli da je to vrijeme koje ne možeš da zamisliš. E, toliko vremena!"
"A zašto je bitno izabrati samo jednu, ovaj... Ma, to, tu ideju?"
"Zato što bi odabir više njih značio lutanje, bezglavo lutanje, ali, zapravo, to je sve pitanje rasprostiranja... ili bjekstva. Pazi, to dvoje je potrebno razlikovati. To moraš razlikovati. Rasprostiranje i bjekstvo, kukavičluk. Ako si neodlučna... Ja, kad sam neodlučan, ja se dijelim na mnogo strana, šaljem izvidnice, a pored mene prijatelj neprijatelj. Uglavnom to tako bude."

Blijedio je Svijetleći čovjek i činjenica da je sve više pričao, nekako je osvanulo na njenom odraslom dlanu. Jedno vrijeme se igra sa rukama u zraku, pred licem pravi pokrete pajaca da bi zainteresovala potpuno predivnog psa, nekoliko metara dalje, da joj priđe, da se igraju. Pas je bio mlad, ali od one rase velikih. Dlaka je bila bujna, nekakvo mekano, poput tople morske vode, krzno. Kako se desilo da je stajala pred leševima psa i velikog, debelog čovjeka, onog što je stanovao dva travnjaka pored, onog što je bezdomne prijatelje ljepotana ubijao da bi od njihovih krzana pravio savršen pokrivač za svoju dnevnu sobu... Kako se to desilo nije znala... Sada znaš! Sada znaš! Sada znaš! Sada znaš! Sada znaš! Sada znaš!

Svijetleći čovjek je rekao rasprostiranje... Zemljane stepenice, uske, duge stepenice pokrivene vlažnom zemljom u koju je zalutala neka stara, hlorisana gradska voda, čiji je miris nekako orgijao sa tragovima mema, jedno je drugo rađalo, jedno je drugo hranilo. Za par godina ovdje će se biti nemoguće uvući! Prva rupa u zidu stijene, unutar nešto šire i više prostorije koja je uslijedila, bio je ekumenski prvak S. Greco. Pored... njegova supruga, njeno pobačeno dijete, njihova odana služavka. Na drugom zidu su, redom, bili Grecoov otac, majka, dva maloumna brata i pas, nekakav rasni pas. Zastala je kod psa i vinula fenjer do visine očiju. Tu su bili i Talija, Somi, Morano, Erven, komšiničin svekar, ona reevi, ona hrabra žena reevi iz Rigelenn klana no sa potpuno pogrešnim zamislima, onaj mrski bezdomni čovjek što je, malo-malo, tukao svog dječaka nekakvim velikim alatkama što ih je dobijao za opravljanje tuđih dvorišta, sudija koja se, plakala je na televiziji, sažalila, pa oslobodila onog monstruma, ne starijeg od dječaka što je zadavio svoje rođake manje dječake... Četiri rebra koja su štrkljala iz mase, vlažne, memljive mase kostiju, a koja su uspjela očuvati vezu s kičmom, poslužila su kao savršeno mjesto za svjetiljku. Morala je, nešto je tjeralo, nešto je u glu stezalo i nagonilo, guralo da još jednom, hiljaditi put zagleda u tu lobanju bezimenog čovjeka. Da pokuša pronaći tragove opravdanja za svoj čin. Svijetleći čovjek je rekao da ću GRIJEŠITI, znači plural! Ovo je jedna jedina, malecna, nesmotrena greška. Površnost, ništa do površnost! Jedna jedina greška u toliko vremena. Da, već je to sebi priznala, ali nada da će pronaći nešto prljavo, nešto duboko skriveno kako to inače biva unutar najmonstruoznijih, najprepredenijih umova, umjesto da splasne jačala je vremenom. Gdje si to samo sakrio? Nešto mora biti... Niko nije savršen, niko! Ponavljala je, privlačeći, iznova i iznova, lobanju nosnicama, mirišući slike bezimenog čovjeka, materijalizujući se u njih, zavlačeći se u najsporednije kutke njegove stvarnosti. Uvijek isto... tad je odlučio da neće vratiti udarac, ovom prilikom je spasio staricu od sigurne smrti pred mašinom pijane vozačke spodobe, tad se suspregnuo da udari lokalno derle što je mučilo novorođene mačiće, prosto je izbrojao do 23... nije prevario na onom testu iako je znao da to košta ponavljanje godine studija, a ono što je majka odvajala od usta jedva da je bilo dovoljno... Tada je sebi, sasvim svečano, obećala da više neće dolaziti ovdje. Meso i kosti ostavljaće tamo gdje ih presuda zadesi, i onako je sve manje onih koji će leševe pronalaziti. Sve ih je manje, no ja tu nisam kriva. Njegovo je djelo što su svi takvi, ne moje! Ja tu ništa nisam kriva!

Slike tog eona u kojem je porasla, zaista odrasla sve je teže prizivala. I o tome je, valjda, Svijetleći čovjek pričao, nekako skriveno, kada je pomenuo kukuvičluk i bijeg. Zar je moguće da dvoumim?! Zar je moguće da to još uvijek mogu?! Ne, to je osjećanje zauvijek izgubljeno! Od onog eona kada sam, sasvim slučajno, našla put da se kroz pete pripijem uz vlažnu, zdravu zemlju poda asketske kolibe, da je pijem, da rastem život drveća. Sada zna da je to najstarije, najmoćnije Znanje. Njeno ultimativno oružje, oruđe prvobitnih divova. Te noći... Te noći, noći kada je Mjesec zatvarao svoj siderički put iskovala je kosu, nešto manju od namjene zadatka. Ipak, sa solidnih kilometar i po dužine sječiva... Kosila je, te noći, i narednih noći, pa jutara...po crkvama, munarama, hramovima prvo, iako su bili prazni, kućama, kolijevkama, trudnim stomacima, staračkim sljepoočnicama. Sve vas je manje, no ja tu nisam kriva! Niko nije savršen, pa ni on... osim, možda, Bezimenog, ali to je samo greška, moja površnost, ali i greška njegova. Ako on može griješiti, mogu i ja! Sve je to, i onako, smicalica da dvoumim, da bježim...

I... Sada bih ja na koljena, a digla sam, svojevremeno, osam tona pijeska, prečnika, sigurno, 33 kilometra u onu ogromnu, kakvu svijet nije zapamtio, oluju. Ono, kad su mi gromovi prvi put progovorili, a ja im naredila... Na tom mjestu, tom tačnom mjestu gdje sam kroz meso i kosti provela i posljednju kap soka ove zemljane lopte sjećanja, ove njegove omiljene lopte za igru. Sada bih na koljena...samo. Čekaću da mi se pošalje kroz još jednog Bezimenog. Znam ja njega, neće moći odoliti da me iskuša, da dokaže da su mu pravila prava... jedina ispravna. Znam ja njega, on voli pobjede kao i ja, on hoće da me vidi na koljenima! Čekaću, iako bih sada...


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 27. 05. 2008. 05:49 
Offline
Moderator
User avatar

Joined: 08. 01. 2004. 05:40
Posts: 6328
Location: Beyond The Sun
Da i ja nešto postam, jel...

Inspirisan vječno inspirativnim roto-romanima, trash kulturom, i filmskim negativcima srcu dragima, počeo sam pisati fan fiction. Uglavnom planirano je šest priča sa šest negativaca mom srcu najdražih.

Prva priča je Hellraiser: Hellgate Sarajevo. Kako naslućujete po naslovu, inspiracija je Hellbound Heart i boleštine Clive Barkera. Odmah da kažem, priča nije lektorisana, moguće da su fulani neki dijelovi koje ću naknadno popraviti :)

Ove priče ću fotokopirati i uvezivati po 2 komada, pa će biti dostupne na svirkama, uvijek ću nositi par kopija sa sobom, ko bude želio, nek traži. Onako, da ima šta čitati u tramvaju do kuće. :D

I još nešto - koliko god Vam se učinilo, ako ste čitali Hellbound Heart da sam neke dijelove iz knjige uradio copy-paste u moju priču, pogriješili ste, jednostavno utjecaj :)

Dakle...Hellraiser: Hellgate Sarajevo.

DIO 1:

Dok mu se kuka zabijala u meso, njegov osmijeh se razvlačio kao glista po krvavom licu. Barem je život bio lijep, pomislio je. Iz mraka su doletjele i druga i treća kuka, četvrta i peta, parale su kožu, a lanci su ih povlačili i zatezali ga.

Osjećao se kao svinja u klaonici. Osjećao je smrad mesa, znoj, krv. Koža je pucala pod silinom povlačenja. Dakle, tako je to kad umireš. Nema svjetla na kraju tunela, nema anđela koji te vodi na drugi svijet, nema filmske role koja se odmotava, a svaki frame je scena iz života. Čak se nije ni sjetio neke besmislene stvari, neke djevojke koju je davno ostavio, nekog klinca kojeg je udario kad je bio mlađi. Nije bilo ničega, i on se pretvarao u ništa.

I sekundu prije nego što mu se tijelo pretvorilo u krvavu mješavinu odjevnih predmeta i iznutrica, on se sjetio...

***

Noć je bila divna. Sarajevska noć, još jedna od onih varljivih koje te natjeraju da za večernji izlazak ne poneseš majicu dugih rukava, a onda ti optimizam vezan za vraćanje kući pješike srežu svježina i vjetrić koji se spušta sa okolnih planina. Zvijezde su se igrale na nebu.

Ušao je u klub i kao obično sjeo za šank. Nageo se naprijed i naručio dupli Black Label, jedini whiskey koji je mogao cirkati, a ne samo gutati kao pivo. Kad je ona ušla, čaša mu je skoro ispala iz ruke. Uspio se snaći. Nije bilo potrebno da glumi hladnoću, hladnoća je izbijala iz njega, previše je hladnoće bilo u njemu. Ta konfuzija koja je nastala na zvuk njenih visokih štiklica po mramornom podu bila je seksualne prirode. Nije bilo potrebe da razmišlja - želi je jebati, ali mislio je sljedeće: želi li da on nju jebe ili želi biti iskorišten?

Nažalost (ili na sreću), nije imao dovoljno vremena da razmisli i donese pravosnažnu odluku: bomba je sjela do njega, i on je odlučio da joj izvuče osigurač.

Imate li upaljač, pitala ga je mazno. Posegnuo je u džep košulje i izvukao metalik crni Zippo. Bilo je vrijeme da isproba jedan od trikova koje je bjesomučno vježbao za svojim radnim stolom u rijetkim pauzama kad nije imao šta za raditi. Odlučio se za onaj jednostavni: dva prsta na poklopac Zippa, palac na dno istog - brzi potez i voila! Zippo se otvori, a on zarola kremen po svojim farmerkama. Plamen prvo stidljivo, a onda jako i neustrašivo poče sukljati iz upaljača prepunjenog benzinom. Ona je stavila cigaru među svoje pune usne, propisno našminkane crvenim (kurvanjskim, kako je mislio) karminom koji ga je dodatno palio. Prinio je plamen njenom licu i vidio njene oči - oči pune požude, oči pune ljubavi, oči koje su znale šta da rade. Stajale su ukopane i mamile na grijeh. Oči demona. Majka mu je govorila da je svaka ženska reinkarnacija Satane. Stara mi je bila u pravu, mislio je dok je palio cigaru misterioznoj i seksipilnoj curi koja je sjedila tu noć kraj njega za šankom kluba.

Da povališ damu, trebaš se malo i dokazati, machoizam nije na odmet, reče mu mozak, pa je on upita šta pije.

''Vodka. Finlandia, ledeno hladna, dvije kriške limuna, bez leda.''

Mladi konobar za šankom jedva je odvojio svoj pogled od njenog lica i krenuo u izvršavanje svoje dužnosti. Izvukao je kristalnu flašu iz bara sa koje je kapala voda.

''Ta vodka nije dovoljno hladna. Još hladniju, molim te.'', rekla je, a mali nespretno promrlja nešto što je zvučalo kao ''da, oprostite'', zavuče svoju mršavu ručicu duboko u frižider i izvuče flašu Finlandie na kojoj se ni ime nije moglo pročitati koliko je slojeva leda bilo oko flaše.

Nasuo je vodku, stavio dvije kriške limuna i stavio bi i par kockica leda da ga on nije upozorio da je dama rekla da pije vodku bez leda.

Pića su se krenula redati. Nije bilo neke posebne priče između dvoje stranaca koji su se susreli za šankom, ali je čak i laiku u zavođenju bilo jasno da će dvoje stranaca na kraju noći postati, ako ništa, poznanici. Iskre su frcale na sve strane.

''Kod tebe ili kod mene?''

Njeno pitanje je u njegovoj glavi izazvalo zveket kakav izaziva metak John Waynea kad udari u tavu u western filmu.

''Pa ako me već pitaš, idemo kod tebe. Volim se boriti na tuđoj teritoriji.'', rekao je dok je osjećao kako mu ego probija zvučni zid svojim rastom. A rasla je i izrasina u njegovim hlačama.

Bacio je par smotanih novčanica na šank, nije sačekao kusur (stari maher), uhvatio damu pod ruku i sa njom krenuo prema svom autu.

1969 Mustang 429 Boss, jedva ga je uvezao u Bosnu i Hercegovinu. Ne bi uspio da mu jedan od graničara nije ostao dužnik jednom prilikom. Sam taj graničar nije mogao ništa uraditi po pitanju uvoza američkog automobila na crno u Bosnu, ali je znao ljude koji mogu. Tako to fercera u ovoj državi. Tako to suštinski fercera u cijelom svijetu, samo se to jedino u Bosni radi naočigled policije koja onda ne radi ništa. Šute i trpe, nemaju ovlasti.

Sjela je na suvozačevo mjesto, i on je tek onda primjetio haltere koje je nosila i njene duge noge. Nije mogao da je gleda previše. Svaka sekunda gledanja njenih nogu, njenih grudi koje se napinju kad joj organizam uzima kisik bili su sekunde u kojima se mogao slupati i ubiti i nju i sebe. Black Label je vozio Mustanga, profurao je kroz dvije kamere i četiri crvena. Neka, sutra će se brinuti za kazne i posljedice.

15 minuta kasnije pohotno su se ljubili na vratima njenog stana. Ona nije gubila vrijeme...zavukla je ruku u njegove hlače i jako stručno počela sa ''ručnim radom''. Suzdržavao se da ne svrši.

Upali su u stan, a ona ga je, držeći ga za organ, odvela do spavaće sobe. Soba u mraku, sa navučenim roletnama na prozorima imala je ustajali zrak. Na podu po kojem je gazio bile su razbacane gomile papira, tako da nije znao po čemu gazi. Ona ga je srušila na krevet, a zatim se okrenula i izašla iz sobe. Gledao je njenu sjenu, čuo zvuk štikli koje su bile bačene negdje u dnevnoj sobi, a onda zvuk vitrine, čaša, boca...nije se ni snašao, a pio je isti onaj ukusni Black Label koji je pio i prije par sati. Savršeno ohlađen.

Jednim potezom skinula je hlače sa njegovih kukova, a zatim i bokserice. Njegov ponos uzdigao se u visine, tražeći njene nježne usne. Nije dugo čekao, ona ga je uzela duboko u svoju usnu šupljinu. Sekunde su ga djelile od svršavanja, zato je na brzinu iskapio whiskey (neće ga cirkati u ovakvoj situaciji) i bacio se na njeno tijelo. Želio ju je zadovoljiti, voljeti je. U ustajaloj sobi jedina stvar koja je mirisala bila je njena koža. Mirisala je tako dobro. Čuo je zvuk njenih polu-suhih usana kako se spajaju i razdvajaju uz zvuk mljackanja.

I zaista, volio ju je tu noć, i ona je voljela njega. Više puta. Utonuo je u san zagrlivši je nakon što mu je i zadnji atom snage iz tijela iscrpio Johnny i rad kukova.

***

Sunce. Mrzio je sunce. Udaralo ga je oči, kapci nisu pomogli, sunce ga je ubijalo. Da je bio rođen u nekoj priči, bio bi vampir, zasigurno. Vrat ga je bolio, tijelo mu je bilo skvrčeno. Grlo suho, molilo je vodu. Zadah iz usta osjećao je i sam. Gdje je nestao divni miris njene kože, mekani jastuk? Gdje je nestala njena kosa koja je nježno iritirala njegovo lice? Sve je to zamijenio opor miris plastike i kože.

Otvorio je oči, a sunce ga je ubolo svojim zrakama još jače. Bio je na zadnjem sjedištu svog Mustanga, parkiran ispred svoje zgrade. Krenuo se dići naglo, ali teška i mamurna glava, vratila ga je jako brzo u ležeći položaj. Zatvorio je oči i razmišljao:

Jesam li sanjao?

Jesam li budan?

Da li još uvijek sanjam?

Ko je djevojka sa kojom sam bio?

Kako sam, kojeg vraga, dospio ovdje?

Ruka mu je skliznula na pod auta, i tu je napipala predmet oštrih bridova. Znao je da nije imao ništa na podu i da tu nikad ne drži ništa. Kad i ništa ne bi znao u životu, poznavao je svog Mustanga.

Zgrabio je nepoznati objekt i uložio previše sile u dizanje istog, što je bilo uzaludno, jer je taj predmet bez ikakve lakoće digao i prinio licu.

Otvorio je oči, i iako je bio zaslijepljen sunce, ugledao je Kocku u svojoj ruci...

NASTAVLJA SE...


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: ...only yours stuff...
PostPosted: 27. 05. 2008. 05:50 
Offline
Moderator
User avatar

Joined: 08. 01. 2004. 05:40
Posts: 6328
Location: Beyond The Sun
Hellraiser: Hellgate Sarajevo, 2/3

Zagledao se u Kutiju.

Proveo je neko vrijeme dirajući glatku površinu kutije prstima. Bila je savršena, tako sklopljena, iscrtana (a ipak se nisu osjetili nikakvi procjepi pod prstima) i lakirana da nisi mogao pronaći nijednu jedinu manu na njenoj površini. Bila je čvrsta (ili se barem takvom doimala) i činila se kao kocka koja može služiti samo za ukras, ali ne i kao nešto korisno. Međutim, on je znao da tako lijepe stvarčice uvijek kriju neke tajne, baš kao i žene. Koliko god žena bila lijepa, divna i krasna, morala je imati svoje tajne da bi bila privlačna.

Tako je bilo i sa ovom slatkom kockicom koja se iznenada samo stvorila na podu njegovog Mustanga. Da li je imala veze sa misterioznom curom sa kojom je proveo noć, pitao se, a onda je osjetio kap znoja kako mu klizi niz nos. Bilo je prevruće. Ustao je (ovaj put opreznije, poštujući prohtjeve svoje glave) i izašao iz auta. Vani je bio lijep dan, sunčan. Nigdje nikog na ulici. Doduše bilo je vruće kao u paklu, tako da je bio svjestan da Sarajlije sigurno ili sjede kući ili negdje laprdaju o Lakinom nastupu na Evrovizije prije par sedmica uz ko zna koju kafu i ko zna koju čašu punu hladne vode u kojoj su se topile kockice leda. Zaključao je vrata i zaputio se prema stanu.

Teško mukom je pronašao ključ stana u svom džepu (nije bilo toliko teško koliko je on bio nesposoban za bilo šta u stanju u kojem se nalazio), otvorio je vrata, bacio predmet svog interesovanja na krevet i otišao u kuhinju.

Hladno mlijeko iz frižidera ga je oporavilo. Inače je uvijek imao problema poslije cjelovečernjih alkoholiziranja i seksualnih susreta, ali ovaj put osjećao se odmornim, čak toliko odmornim da je pomislio da nešto nije u redu sa njim.

Još uvijek je mislio o njoj - o divnom stvorenju koje je upoznao sinoć za šankom svog omiljenog bara, mislio je o njenim usnama i želio da je ljubi opet. Seks bi mu sada dobro došao - seks mu uvijek dobro dođe. Sa bilo kim, bilo gdje. Nije imao problem ni sa eksperimentisanjem u seksu. Nekad bi pomislio da bi najbolje bilo da je biseksualan, da može da zadovolji svoju pohlepu i sa muškarcima i sa ženama. Nije mogao, muškarci ga nisu privlačili, tako da je sve svoje želje i zahtjeve morao čuvati za trenutak kad se skine pred nekom ženom.

Pitao se kako se našao u automobilu kada se dobro sjeća da je zaspao na krevetu kraj tog anđela. No, nakon tetrapaka ispijenog mlijeka, stade i dozva se. Zar je važno? Dobio si šta si dobio, razišli ste se na najbezbolniji način i više se nećete nikad vidjeti, a ako se i vidite jer je Sarajevo mali grad, - ponašat ćeš se onako kako situacija od tebe bude zahtjevala. To je to, gotova priča, mozak je to poglavlje njegovog života već stavio u arhiv. Još jedno lice u nizu, još jedna mrlja koju će isprati neko drugo lice.

Mlijeko mu je ubilo želju za ikakvim kretanjem. Pun želudac. Zavalio se na omiljenu fotelju i pritiskom na malo dugme na desnom naslonjaču izdigao naslon za noge. Trebalo mu je otprilike 5 minuta da utone u san. Bez obzira koliko bio odmoran, ovaj san ga je savladao. Nije bio težak, više neko ljetno kunjanje u hladu.

Telefon.

Jaka polifona melodija udarala ga je u mozak. Vani je sunce zašlo i temperatura se spustila na razinu podnošljivog. Glava ga je manje boljela.

Telefon nastavlja da zvoni.

Uzeo ga je u ruke i javio se. Kolega sa posla, pitao ga je šta se dešava, šta radi. Standardna glupa pitanja kao stvorena za uvod u razgovor u koji najčešće ne želite ući jer se uvijek počinje dešavati u pogrešno vrijeme.

Dogovorili su se za večernje piće u kakvoj sarajevskoj ljetnoj bašti. Na brzinu se spremio i izašao iz stana. Čekajući lift, u glavi mu se stvorio popriličan pritisak, nešto ga je kopkalo, a li nije znao šta uzrokuje taj pritisak. Odjednom, crnilo ispred očiju, pritisak je postajao sve jači i jači. Uhvatio se za vrata od lifta i čučnuo. Sekunda mu je falila da počne vrištati.

''Kutija!'', kako mu mozak izvrišta tu misao, tako pritisak poče da splašnjava. Okrenuo se, uspeo uz stepenice i ušao nazad u stan.

Ponekad su mu se dešavale ovakve stvari. Imao je osjećaj da ima duha blizanca koji kad nešto uradi, druga polovica iz iste jajne ćelije to automatski osjeti. To je bio jedan od tih momenata. Intuicija. Išao je prema Kutiji, prema mjestu gdje ju je ostavio, a nije ni znao da treba to da uradi. Ruke, noge, srce i mozak, svi ti organi i ekstremiteti su sami obavljali svoju zamršenu i komplikovanu misiju koja je bila jasna samo njima. Nije se ni pitao da li je to što radi ispravno ili neispravno - stvari su se dešavale i njemu nije preostajalo ništa drugo, osim da živi u skladu sa dešavanjima.

Kutija se nalazila na istom mjestu gdje ju je ostavio, prelijepa kocka ga je čekala. Osjećao je to. Da je imala iscrtane oči na svojim stranama, pomislio bi da ga gleda. Ovako, pomislio je samo kako ga je Kutija pozvala nazad. Prišao je i pokupio je. Izašao opet iz stana, uletio u lift, iz lifta u Mustanga i krenuo prema mjestu sastanka.

Kolega sa kojim se dogovorio za piće zvao se Dženad. Dženad je bio ono što bi narod nazvao ''hljebom od čo'jeka''. Taj čovjek bio je spreman da proda za 2 marke svoj bubreg bilo kome ko bi rekao da mu treba bubreg. Skakao bi u vatru za ljude za koje i nije i za one za koje jeste trebao. Neki bi rekli - hljeb. Drugi bi rekli - budala. On nije za Dženu mislio da je budala. Previše je budala u ovom svijetu, budale su negativne. Zašto malo kvalitetnih ljudi i razmišljanja karakterisati kao budalasto? Nije bilo potrebe.

Dženad je opsjednut video-igrama koje je igrao po čitav dan. Nisu to samo bile igre na konzolama koje je posjedovao, igrao je i online browser igre, logičke puzzle igre za domaćice, čak je igrao i ''zmiju'' na svom mobitelu.

Opsjednutost koju ni Dženad nije u potpunosti mogao objasniti, a kamoli razumjeti. Ipak, ona je postojala i on ju je poštovao. Bilo je lijepo biti toliko iskreno ''u nečemu''.

Njih dvojica radili su na četrnaestom spratu Twist Towera, zgrade koju je poznata bh medijska kuća izgradila kao bastion svoje pohlepe i kao centralu bazu za širenje laži, beskrupuloznih laži koje su postojale samo kako bi jadni i mizerni bosanski narod otjerali u još veću apatiju i otuđenost. On se nije žalio - kao tinejdžer imao je problema sa autoritetom i uvijek je tragao za pravdom, a onda je shvatio da pravda ne postoji, da je pravda samo imenica koja se može čitati i kao ''ruka moćnika'', kao da je i pravda najsilovanija riječ koju su zloubotrebljavali debeli korumpirani državni službenici kada bi ovce nagovarali da podare svoj glas njima.

Dženad ne pije. Imao je problema sa alkoholom, izgubio je svoju prvu i pravu ljubav zbog alkohola. Otad nije vjerovao u ljubav. Ovisnost o alkoholu zamijenio je ovisnošću o pikselima. Isti kurac, kako je on govorio, samo ga jetra nije boljela od potonjeg.

***

Parkirao je Mustanga na parkiralištu i ostao sjediti u autu. Trznu cigaru, stavi je u vilicu, bez suvišnih trikova zapali cigaretu sa svojim vjernim Zippom i povuče dim. Sa suvozačevog sjedišta uze Kutiju. Gledao ju je opet, prelazio vrhovima pristiju po njenoj površini. Osjećao se čudno - kao dijete koje zna da je u pitanju neka zagonetka čije rješenje ne zna, čak su mu kroz glavu prolazila i pitanja o stvarnom postojanju zagonetke. Možda je Kutija samo ukrasni materijal. Možda - a možda i ne...

Neko mu zakuca na prozor i trgnu ga iz razmišljanja. Dženad je stajao vani, vječno nasmiješen, obučen jednostavno i prosto - majica i farmerke.

''Idemo?''

Sjeli su za stol i pogledom ispraćali sunce. Prve bandere počele su da se pale. Vjesnici noći, još jedne noći u gradu Sarajevu. Kao žvaka, priča se rastezala od teme do teme, od dijaloga do dijaloga, od mišljenja do mišljenja - koliko god ova dva čovjeka bili različiti, toliko su bili i jednaki, uvijek su voljeli iste ili slične stvari, ponekad i totalno različite, ali istom jačinom. On se nećkao da li da Dženi (zvao ga je Dženo, taj nadimak je ostao nakon što je Dženada pola godine non-stop zvao pogrešno - Dženanom) ispriča priču o misterioznoj djevojci, noći punoj užitaka i Kutiji koju je našao. Odlučio je da preskoči sve - osim Kutije.

''Čekaj me ovdje, moram ti nešto pokazati.'', rekao je, ustao iz stolice i otišao do auta. Vratio se i bacio kockastu intrigu na stol.

''Našao sam je jutros u autu nakon što sam se...khm...dovezao iz grada nakon nekog posla. Pojma nemam šta je, a vala, da ti kažem, ne znam ni odakle mi to u autu. Prelijepa je, zar ne? Možda nešto i vrijedi, a ako ništa, lijepo će mi izgledati na noćnom stoliću.''

''Da'', rekao je Dženo posmatrajući Kutiju, prebirući sa njom po rukama, ''ima savršene ivice, savršen oblik, savršen dizajn. Izgleda mi kao neka inovacija koju su pijani Rubik i Giger jednu noć israli iz svojih glava uz previše alkohola. Sereš da si ovo našao u kolima, ko može neko nešto ovako izgubiti? Osim, naravno, ako ti nije postavljeno iz neke bolesne šale u auto. Možda je ovo ključ za neki drugi svijet, uuuu...ima da umreš nasilnom smrću...ijuuuuuu-ti-ru-ri-ruuuu...''

''Ne seri, majke ti'', odbrusio je nasmijavši se, ''ovo je ključ za flašu nečega ako je uspijem negdje utaliti, iako sumnjam da ću i pokušavati. Sviđa mi se, a pored svega, ne znam koliko ćeš mi vjerovati, ali istina je...osjećam da joj nisam otkrio pravu namjeru, osjećam da ovo nije samo neki ukrasni predmet.''

Preskočio je priču o situaciji ispred lifta, o pritisku koji mu je zamalo raznio glavu. Znao je da ako počne pričati o tome da će samo naići na kritike vezane za konzumaciju alkohola u količini u kojoj je on uživao u njemu.

''Slušaj, 'ajde donesi to sutra do posla, pa ćemo malo prosurfati po Internetu, mora biti neki info o toj kockici. Znaš li možda išta o njoj, piše li barem Made in China ili Made in Taiwan na njoj?''

Odmahnuo je glavom. Nikakvih natpisa, samo prekrasni oblici na površinama Kutije.

''Donesi je sutra, a sad se igramo razlaza, imam još nekog posla kući, malo ću odigrati kojih sat-dva World of Warcrafta, pa na spavanje.''

Ustali su, platili ceh i izašli iz kafane.

Dok je Dženo tu noć bildao svog lika Paladina boreći se u virtualnim šumama protiv gomile trolova i drugih online luđaka koji su mijenjali svoje živote i svoje meso, svoje duše i svoje veze sa ljudskim svijetom za gomilu nula i jedinica strateški uvezanih da stvore svijet koji će obmanjivati i musti novac sa kreditnih kartica, njegov prijatelj je sjedio na drugom kraju grada.

Gol do pasa, skrštenih nogu, sjedio je na kauču i pod blagim svjetlom stolne svjetiljke prevrtao Kutiju po rukama. Zaokupila ga je. Postajala je opsesija. Čak više nije ni mislio na djevojku sa kojom je proveo noć. Nije ga interesovala ni njena moguća povezanost sa njegovom novom misterioznom igračkicom.

Ipak, koliko god ovisnost i opsesija bili jaki kao tim, san koji mu je sklapao oči u jednom trenutku je prevladao i obuzeo njegovo tijelo.

KRAJ U TREĆEM DIJELU...


Top
 Profile  
 
Display posts from previous:  Sort by  
Post new topic Reply to topic  [ 733 posts ]  Go to page Previous  1 ... 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23 ... 37  Next

All times are UTC + 1 hour [ DST ]


Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 4 guests


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum

Search for:
Jump to:  
cron
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group